Biblija je najinteresantnija knjiga na svijetu. Ona je najveći autoritet na duhovnom polju, ali ona sadrži i mnogo zanimljivih znanstvenih podataka. Mnoge znanstvene teorije su već zastarjele, a Biblija još nije. Ova Božja knjiga nije samo zbirka znanstvenih teorija ili činjenica. Njen glavni cilj je da čovjeka vodi ka Bogu.
Bog ne otkriva ono što mi sami možemo doznati. Njegova knjiga ipak aludira na nekim mjestima na pojedine znanstveno utvrđene istine, s kojima ćemo se pozabaviti. Ove znanstvene činjenice su bile već onda napisane kada još nitko ništa nije znao o njima. Biblija je u većini slučajeva preduhitrila znanje nekog doba.
Znanost se zasniva na znanju. U večini slučajeva znanost nije ništa drugo, nego zbir nekih teorija i zaključaka koji se zasnivaju na nedovoljnom i ograničenom poznavanju Božjih savršenih prirodnih zakona. Znanstvenik Ser Oliver Lodge je rekao: “Može biti, da znanost vidi samo jednu stranu stvari, jer je slijepa za uočavanje druge strane stvari.” Zato nalazimo toliko znanstvenoh teorija, koje se protive biblijskim činjenicama. I upravo zbog toga nas Bog opominje:
“Sačuvaj, što ti je povjereno, kloneći se nevaljalih i ispraznih riječi u govoru i prepiranja i lažno nazvanoga znanja.” (1. Timoteju 6, 20)
Biblija se ne slaže sa takozvanim znanstvenom teorijama koje se zasnivaju na nedovoljnom poznavanju stvari, ni sa raznim znanstvenom zaključcima koji se svakog dana mijenjaju. Najveći broj znanstvenih knjiga za deset godina zastarijeva. Dobar dio onoga što je učeno u školama danas više ne važi. Što bi bilo sa našim današnjim znanjem za sto godina?
Nova otkrića svakog dana obaraju stara. Na primjer, Visoka kritika je smatrala da ljudi u vrijeme Mojsija još nisu poznavali pismo. Prema tome ni Mojsije nije napisao svoju knjigu. Isus je rekao o Mojsiju:
“Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on (Mojsije) tu zapovijed.” (Marko 10, 5)
Ali nevjerni kritičari nisu prihvatili Isusovu tvrdnju. Mnogi ni danas ne znaju da su ove tvrdnje Visoke kritike oborene. Kamene ploče sa klinastim pismom, koje su pronađene u Gornjem Egiptu, a danas se nalaze u britanskom muzeju, napisane su za vrijeme Mojsija i Jošue. M. Morgan je u Susi 1901. godine našao jednu visoku crnu kamenu ploču na kojoj je zapisan Hamurabijev zakonik. Ovaj kamen potječe iz vremena Abrahama. Sve ovo pokazuje da su pismo poznavali još mnogo ranije od Mojsija. Noviji arheološki pronalasci potvrđuju isto to.
Bog je stvaralačka Riječ. On govori, i sve se tako zbiva. Božja dva velika udžbenika, priroda i Biblija se u potpunosti slažu. Prava znanost i prava religija se ne mogu sukobiti. Samo se onda ne slažu ako ih pogrešno objašnjavamo, a to je znak našeg neznanja.
Biblija je i na području astronomije savršena. Novi teleskopi su oborili teorije iz starih knjiga, ali ne i iz Biblije. Stari grčki astronomi su tvrdili da je Zemlja jedna ploča koja stoji na stupovima. Drugi su tvrdili da Zemlja leži na leđima Atlasa, ili na nekoj ogromnoj kornjači, ili pak na slonu… Ptolomejevi sljedbenici su mislili da je Zemlja centar svemira, a Platon je smatrao da je Zemlja četvrtastog oblika. A 1500. godine poslije Hrista Kopernik je otkrio da se Zemlja okreće oko Sunca. Biblija je i o tome govorila nekoliko tisuća godina prije. Da čitamo na njenim stranicama:
“On je onaj, koji sjedi nad krugom zemaljskim…” (Izaija 40. 22, JB)
“Kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana.” (Mudre izreke 8, 27, JB)
A što mislite o sljedećoj izjavi koja je napisana prije 3500 godina:
“Nad prazninom razastire on sjever, iznad ništa daje da lebdi zemlja.” (Job 26, 7)
Znanstvenici smatraju da je ona sila koja održava Zemlju u svemiru, “sila teže”. Isaac Newton je to otkrio 1666. godine poslije Krista.
Na stranicama Biblije, u knjizi proroka Izaije 40, 12 stihu čitamo i ovo:
“Tko je šakom izmjerio mora i mjeru neba odredio pedljem? Tko je u korito nasuo prah zemaljski, gore izmjerio na mjerila, bregove na poteg njihov?”
Apostol Pavao u poslanici upućenoj Kološanima odgovara na ovo:
“Jer je u njemu (Kristu) sve stvoreno, što je na nebu i na zemlji,… I on je prije svega, i sve postoji u njemu.” (Kološanima 1, 16.17)
Stari znanstvenici su tvrdili da je Mjesec veći od Sunca i da svijetli svojom svjetlošću. Biblija je već odavno znala istinu. Čitamo na početku Biblije u Postanku u 1 glavi, 16. stihu:
“Bog stvori dva velika svjetlila nebeska, veće, da vlada danom, i manje, da vlada noću, uz to još zvijezde.”
Citiram riječi iz knjige o Jobu:
“Vežeš li veze vlašićima, možeš li razdriješiti okove štapovima?” (Job 38, 31)
Po Bibliji, zvijezde sačinjavaju određene grupe, slike. Nedavno su astronomi otkrili pomoću fotografija da se zvijezde sazviježđa “vlašići” kreću u istom pravcu, i da sačinjavaju posebnu skupinu zvijezda. Samo ih je Bog mogao tako svezati.
Astronom Harding Arthur je rekao: “Prava znanost ne isključuje pravu religiju. Znanstvenik je čovjek koji razmišlja, a svaki čovjek koji razmišlja je religiozan čovjek, priznao to ili ne. Čovjek se ne može susresti sa tajnama, čudnovatom harmonijom i ljepotom svemira, a da ne pita što je iza toga, i kakav je cilj svega toga… Ako Bibliju sve više i više proučavamo u svjetlosti znanosti, otkrivamo u njoj mnoštvo znanstvenoh činjenica.”
Ne izaziva li sve ovo u nama da i mi izgovorimo ono o čemu je apostol Pavao pisao na stranicama Novog zavjeta:
“O dubino bogatstva i mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!” (Rimljanima 11,33)