Biblijski pojam Armagedon najprirodnije se razumije kao dio biblijskog nauka o velikom kozmičkog sukoba između dobra i zla, između Božje vladavine i sotonskih nasrtaja. Spominjanje Sotone ili Đavola nije prastari mistični i metaforični izraz kojim se opisuje izostanak dobra, već je riječ o palom anđelu koji se prije svojega pada zvao Lucifer. Stvarnost njegova postojanja je toliko stvarna kao i samo Božje postojanje. Biblijski opis Boga i Đavola nudi nezaobilazne paralele, što je osnova za razumijevanje velikog svemirskog moralnog sukoba.
Bog i Lucifer (kasnije Đavao) dio su nebeske stvarnosti. Oni su i krunski akteri i u zemaljskoj stvarnosti (vidi Postanak 3, 1-24; Izaija 14,12-15). Biblija spominje dugački niz događaja u kojima se očituje narav i cilj djelovanja ovih suprotstavljenih strana. Taj niz otpočinje prijevarom Eve i Adama i tragičnim obračunom Kajina s Abelom; nastavlja se preko Babilona koji donosi zbrku i prijeti Božjem narodu, Filistejaca koji sa svojim Golijatom ne samo da izruguju Boga, nego žele zarobiti i njegov narod; pa sve do Zmaja, stare zmije, Đavola ili Sotone koji nasrće na Ženu i njezino Dijete, Pomazanika ili Mesiju, Krista (vidi Otkrivenje 12. poglavlje). Na kraju ovog svemirskog sukoba, prije snažnog povika „Svršeno je“ spominje se izraz Armagedon (Otkrivenje 16,16).
Ovaj izraz sadrži ime grada-države Megido koji se nalazi na rubu Jizreelske doline na putu koji povezuje Egipat i Asiriju. Na tom strateškom mjestu dogodilo se nekoliko značajnih bitaka između Egipćana i Kanaanaca te Judejskog kraljevstva i Egipta (609. pr. Kr.) kada je poginuo kralj Jošija. Tu se vodila i bitka između Saveznika i Turske vojske 1918. Ovo prastaro mjesto sukoba postaje sinonim za odlučujuću bitku na svršetku svijeta. Međutim, šteta je ako ovaj tekst tumačimo doslovno, jer tada ne poštujemo biblijsko misaono okružje i značenje teksta svodimo na maštovite scenarije palestinsko- izraelskih sukoba koji su navodno uvod i posljednji svjetski rat.
Biblija jasno opisuje narav sukoba između dobra i zla, Boga i Sotone. „Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.“ (Efežanima 6,12.) Nakon toga slijedi opis arsenala oružja za tu borbu: Istina, pravednost, mir, vjera, Riječ Božja i ustrajna molitva (vidi Efežanima 6,14-18). Ovdje naziremo narav armagedonskog sukoba što ima puno smisla, jer se Armagedon ne postavlja fizički u neko vrijeme, na nekom mjestu, gdje su sudionici u borbi neki izuzetni komandosi. Svaki čovjek ima svoju armagedonsku bitku u kojoj sudjeluje i u kojoj odlučuje na kojoj će se strani boriti. Veliki kozmički sukob, pa tako i armagedonski, duhovne je naravi i odnosi se na borbu svjetonazora i životnih vrijednosti. Apostol Pavao još izravnije govori: „Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu;“ (2. Korinćanima 10,3-4)
Bog nas je stvorio za dobro, na svoju sliku. „Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.“ (Efežanima 2,10; vidi Postanak 1,27-31) Kada se taj Božji ideal u čovjeku potiskuje i gasi valja se upustiti u odlučujući okršaj, svoj Armagedon, jer je to borba na život i smrt. Cilj borbe je izražen u biblijskom pozivu: „Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. (1. Petrova 5,8) Kad se zbunjeni i izgubljeni čovjek počinje trijezniti onda se okreće prema svome domu i svojemu Ocu, baš kao onaj izgubljeni sin iz Isusove usporedbe o milostivom Ocu (Luka 15,7-23). U iskrenom zagrljaju svojega Oca osjeća se sigurnim i kao pobjednik u velikom sukobu uvjerljivo svjedoči: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.“ (Rimljanima 8,35- 39)
Pobjednici u armagedonskom okršaju zajedno će s apostolom Pavlom klicati: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.“ (2. Timoteju 4,7-8)
Dragutin Matak