“Uvelike sam se obradovao u Gospodinu jer je napokon procvalo vaše zanimanje za me. Istina, vi ste ga i prije imali, ali niste imali prigode. Ne govorim to natjeran oskudicom, jer sam u prilikama u kojima sam naučio biti zadovoljan … Sve mogu u onome koji mi daje snagu.” (Filipljanima 4,10.11.13)
Djela apostolska usredotočena su na Pavla. U Djelima 21,39 čitamo da je bio “građanin znamenitog grada”. Njegovo rodno mjesto bilo je Tarz, utvrđeni glavni grad u plodnim ravnicama istočne Cilicije. Grad se spominje u hetitskim zapisima iz drugog tisućljeća prije Krista. Na putu da bude okrunjen perzijskom krunom, Kir Mlađi s deset tisuća ljudi smjestio se u Tarzu. Kad je 47. godine došao Julije Cezar, grad je preimenovan u Juliapolis u njegovu čast. Do danas su ostala gradska vrata u čast Antonija i Kleopatre i njihovog poznatog sastanka. Gradski oci obnovili su dobar dio ovih vrata kako bi sačuvali ovu uspomenu u mislima ljudi.
Pavao se ovdje rodio u imućnoj obitelji. Njegov otac, premda Židov, bio je rimski građanin. Tako je to građanstvo pripalo i Pavlu. Kao rimski građanin Pavao je mogao putovati iz zemlje u zemlju, u gradove i sela; imao je sva prava rimskog građanina i mogao se pozvati na cara. Premda je do kraja života ostao rimski građanin, na putu za Damask postao je građaninom nebeskog kraljevstva.
Ponovimo ukratko kako je došlo do ove promjene. U Djelima 7,58 Savao (Pavao) čuva plašteve ljudi koji su kamenovali prvog kršćanskog mučenika Stjepana. Time je bio sudionik Stjepanove smrti. Ubrzo nakon toga u Crkvi izaziva pustoš odvlačeći muškarce i žene u tamnice (Djela 8,1.3). Zatim ga vidimo kako prijeti ubijanjem učenika (Djela 9,1). Zašto je bio tako agresivan prema novoj kršćanskoj Crkvi? Držao se predaje i imao je biblijske razloge za svoje ponašanje. Njegov mesija bio je drukčiji od ovog Isusa iz Nazareta koji je privukao tisuće njegovih sunarodnjaka. Savao je smatrao da nijedan Židov pri zdravoj pameti ne bi pristao uz Mesiju koji je razapet kao Isus. Svoje shvaćanje temeljio je na Mojsijevim riječima: ako je netko razapet, izložen je Božjem prokletstvu. Zapazimo ovaj tekst: “Ako tko učini grijeh koji zaslužuje smrt te bude pogubljen vješanjem o stablo, njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noći nego ga pokopaj istoga dana, jer je obješeni prokletstvo Božje.” (Ponovljeni zakon 21,22.23)
Kako su se onda ljudi dali zaluditi da misle kako je Krist Mesija iz proročanstva? Nasuprot tomu, Izaija je pisao: “Na njemu će duh Jahvin počivat.” (Izaija 11,2) Ali Isusovo raspeće značilo je Božje prokletstvo. To je za Savla bilo proturječno. Zato je želio postupiti na najbolji način koji je poznavao. Kad se suočio s ljudima koji su javno tvrdili da je razapeti Isus Mesija, njemu je bilo jasno što treba učiniti. Sve što su Židovi zastupali bilo je ugroženo učenjem i djelovanjem tih učenika.
Savao je došao k svijesti na putu za Damask. On će o tom iskustvu poslije pisati: “Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. Korinćanima 5,17) Isus se obratio čovjeku koji se potpuno posvetio uništenju Crkve, premda iz pogrešnih razloga. Pavao je često govorio drugima: “Krist Isus me je uhvatio.” Uz zasljepljujući bljesak svjetla na putu za Damask jedan glas je Savlu rekao: “Ja sam Isus koga ti progoniš.” (Djela 9,5) Poslije su Galaćani mogli reći: “Naš negdašnji progonitelj sada propovijeda vjeru koju je nekoć htio uništiti.” (Galaćanima 1,23) Pavao će kasnije priznati da je propovijedanje razapetog Mesije “sablazan za Židove” (1. Korinćanima 1,23).
Obraćeni Pavao ostao je do kraja života revni misionar. Osnivao je crkve i vidio obraćenje tisuća ljudi Kristu. Bio je svjedok čuda učinjenih u Kristovo ime i progonjen zbog svoje vjere i “propovijedanja Kraljevstva”. S obzirom na to da je svakodnevno živio sa svojim Bogom, Sveti Duh mu je dao snagu i odvažnost da objavljuje istinu o Isusu. S Bogom je sve moguće!
David i Gaya Currie