“I svi su opravdani darom njegove milosti.” (Rimljanima 3,24)
Martin Luther je opravdanje smatrao središnjom biblijskom doktrinom. Ona je, tvrdio je, “gospodar i vladar, upravitelj i sudac svih drugih doktrina”. To je jedinstvena kršćanska doktrina koja “našu vjeru razlikuje od svih drugih”. I Pavao je opravdanje vjerom smjestio u središte svog Evanđelja (npr. Rimljanima 1,16.17; 3,24-26; Galaćanima 2,16-21).
Nesumnjivo da je dio razloga zbog kojeg su Luther i Pavao opravdanje smatrali ključnim za plan spasenja tema suda koja se provlači kroz cijelu Bibliju (npr. Propovjednik 12,14; Daniel 7,10.26; Matej 25,31-46; Rimljanima 2,5; Otkrivenje 14,7). Ali osim slika suda tu su i vlastita iskustva ove dvojice. Obojica su u početku svog života u srcu bili farizeji. Obojica su se nadala stjecanju Božje naklonosti gomilanjem zasluga na vagi suda. Ali ovaj pokušaj, kao što su obojica shvatila, bila je nemoguća zadaća.
Pavao i Luther nisu u svojim farizejskim danima sasvim pogriješili. Pravednost zahtijeva savršeno vršenje Zakona. A automatska kazna za neizvršenje je osuda i smrt (vidi Rimljanima 6,23; 4,15). Oni su također bili u pravu u vezi sa svojim nedostatcima u vršenju Zakona kako to Bog zahtijeva. Prijelomni trenutak je nastao kod obojice kad su pravednost razumjeli kao Božji besplatan dar.
Pravednost je suprotna osudi. Oboje objavljuje sudac. Pravednost ne znači “učiniti pravednim” već “proglasiti pravednim”. To je više od oprosta, oslobođenja od kazne ili duga. Naprotiv, opravdanje je proglašenje pravednog stanja pokajanog grešnika.
Luther je prijenos kojim Krist postaje grijehom umjesto nas dok mi primamo Njegovu pravednost (1. Korinćanima 5,21) nazvao “prekrasnom razmjenom”. Ellen White razmišlja o istoj misli: “On je umro za nas i sada nudi da uzme naše grijehe i daruje nam pravednost. Ako Mu se predate i prihvatite Ga kao svog Spasitelja, onda bez obzira na grešnost vašeg života vama se zbog Njega uračunava pravednost. Kristov karakter zamjenjuje vaš i vi ste prihvaćeni pred Bogom kao da niste pogriješili.” (Koraci prema Kristu, str. 62)
Prihvaćen kao da nisam pogriješio! Ne samo da mi je oprošteno, već sam proglašen pravednim. To je opravdanje. To je neusporedivi Božji dar. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)