„Gledajući dim njezina požara, zapomažu: Koji li je grad sličan gradu ovom velikom? I posuše glavu pepelom te plačući i tugujući viknuše: Jao, jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogatiše svi posjednici morskih brodova, a evo – u tren oka opustje!“ (Otkrivenje 18,18.19)
Kraljevi, trgovci i mornari naizmjenično tuguju za propašću Babilona. Tekst u Otkrivenju 18,9-19 sadrži najdužu sačuvanu listu proizvoda iz rimskog perioda. Ivan prilagođava Ezekielovu listu koja sadrži više od 40 proizvoda kojima je Tir trgovao u svoje doba (Ezekiel 27,2-24). Prorok Ezekiel geografski nabraja proizvode na svojoj listi, dok je apostol Ivan postavlja po vrstama – po vrsti tereta (vidi: Otkrivenje 18,12.13). Otkrivenje se usredotočava pretežno na luksuzne artikle, a ne na robu uopće.
Novo rimsko bogatstvo u prvom stoljeću dičilo se svojim zlatom i srebrom. Imperija je uvozila ove plemenite metale iz Španjolske u kojoj je imala niz zlatnih rudnika i u kojima su robovi radili do iscrpljenosti. Robovi koji su radili u tim rudnicima su rijetko živjeli više od nekoliko kratkih godina. Trgovci su drago kamenje uvozili najviše iz Indije, a ronioci su vadili bisere iz Crvenog mora i Perzijskog zaljeva.
Fino laneno platno je dolazilo iz Španjolske, Male Azije i Egipta. Purpurna i skerletna odjeća služila je kao simbol raskoši i položaja. Svila je morala potjecati iz Kine, tako da su je samo najbogatiji mogli koristiti. Limunovo drvo, uvoženo iz Sjeverne Afrike, bilo je tako rijetko da je stol, načinjen od njega, koštao kao neko veliko imanje. Slonovi su bili skoro istrijebljeni na području Rimske imperije zbog trgovine slonovačom.
Cimet je uvožen iz Somalije i s juga Istočne Afrike. Putovanje u te krajeve iz Rima je trajalo oko dvije godine i bilo je vrlo skupo. Drugi su začini potjecali iz Indije, a mirisna smola i miomirisi iz Arabije i Somalije. Sicilija i Španjolska su proizvodile najbolja vina. U Ivanove dane, imperija je prolazila kroz nestašice žitarica, dok je u isto vrijeme imala višak vina (Otkrivenje 6,6), zato što je trgovina vinom bila profitabilnija od trgovine žitaricama. Bijelo brašno je spadalo među luksuzne artikle, a najbolje brašno dovoženo je čak iz Afrike.
I bogataši su u to vrijeme rijetko jeli govedinu, jer su farmeri stoku koristili za vuču. Pastiri su klali jedan dio ovaca, ali je većina bila čuvana zbog proizvodnje vune. Italija nije imala dovoljno pašnjaka za konje, pa su ljubitelji konjskih trka i trka s dvokolicama uvozili konje iz Afrike i Španjolske s ciljem osiguravanja zabave za narod.
Ivan završava svoju listu (Otkrivenje 18,12.13) „živim dušama“. Pošto je imperija živjela u miru, nije bilo stalnog dotoka ratnih zarobljenika kao robova. Trgovci robova zato su kupovali djecu siromaha, dok su ostale robove uvozili iz Azije.
Gospode, pomozi nam da shvatimo stvarnu cijenu popuštanja svojim prohtjevima. Umjesto toga želimo razviti duh nesebične službe Tebi i bližnjima. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)