„I plakat će i naricati za njom kraljevi zemlje što su s njome bludničili i raskošno živjeli kad gledali budu dim požara njezina. Prestrašeni mukama njezinim, izadaleka će stajati i naricati: Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stiže osuda!“ (Otkrivenje 18,9.10)
Stanje u kojem se našao Babilon u vremenu posljetka sigurno bi bilo razumljivo stanovnicima Male Azije u prvom stoljeću. Oni bi vjerojatno u “kraljevima zemlje” vidjeli rimske vazale koji su u njegovo ime upravljali provincijama. Takvi vazali su se držali dalje od suverena ne izlažu će se opasnostima da budu uništeni. I onda, i sada, ljubav prema Babilonu je bila ljubav iz interesa, a ne ljubav koja navodi na žrtvovanje.
Rim je u prvom stoljeću bio motor koji je osiguravao blagostanje u imperiji. Vladari provincija su imali velike koristi od rimske uprave. Mnogi od njih se nikada ne bi uzdigli do svog položaja i vlasti da nisu uživali imperatorovu naklonost. Rim je osiguravao sigurnost i blagostanje svojim prijateljima. Azija, u kojoj je apostol Ivan boravio, bila je najbogatija od svih provincija.
Međutim, iscrpljivanje provincija bilo je jedini način da Rim uživa u takvom blagostanju. 400 tisuća tona žitarica dolazilo je godišnje u glavni grad iz Egipta, Sjeverne Afrike i područja Crnog mora. Dok su stanovnici provincija plaćali veliku cijenu za žitarice ili ih uopće nisu ni imali, 200 tisuća obitelji u Rimu dobivalo je redovne količine besplatnog žita od vlade.
Rimski apetit prema raskoši i bogatstvu navodio je mnoge bogate provincijalce na ulaganje u proizvodnju koju će izvoziti u Italiju umjesto zadovoljavanja potreba okolnog stanovništva. Zemljoposjednici u Maloj Aziji koristili su velike površine za gajenje izvozne robe, kao što je bilo vino, dok su gradovi u Aziji morali uvoziti žitarice iz Egipta i drugih krajeva. Tako su zemljoposjednici imali koristi od svojih veza s Rimom, dok je obični narod morao plaćati visoke cijene za svoje osnovne prehrambene potrebe (Otkrivenje 6,5.6).
Rim je svojim trgovačkim vezama podupirao svoju religiju, pa su je ljudi koji su željeli kupovati i prodavati po imperiji morali prihvatiti ukoliko su željeli uživati prednosti koje im je Rim nudio. Nije nikakvo čudo što su trgovci i vladari provincija tugovali za Rimom. Oni su prodali svoje duše sustavu koji im je odgovarao, a sada je taj sustav došao svome kraju.
Židovi su bili izuzeti od rimske religije, pa su bili u stanju kupovati i prodavati ne prihvaćajući rimsku religiju. Ali, kršćani iz prvog stoljeća, koji su bili prognani iz sinagoga, morali su birati između učestvovanja u neznabožačkim ritualima i gubljenja izvora prihoda. U posljednje dane, sličan će izazov biti upućen svim kršćanima u svijetu.
Gospode, pomozi mi da shvatim u kojoj mjeri bogatstvo i moć, umjesto vjernost Tebi, nadahnjuje moje ponašanje. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)