„Koliko se razmetala sjajem i raskoši, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: ‘Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neću obudovjeti, jad me nikada zadesiti neće!’ Stoga u isti će je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te će sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!“ (Otkrivenje 17,7.8)
Iz našeg teksta proizlazi jasno saznanje da Babilon nije samo bogat, bludnica je potpuno obuzeta sobom i svojim bogatstvom. Njena je pažnja posvećena njenom uživanju i ona će braniti svoj položaj svim sredstvima. Ona je odbacila Isusovo učenje: „Dajite i dat će vam se .“ Luka 6,38) To ujedno znači da ukoliko želiš biti bogat, trebaš naučiti davati drugima dio svog bogatstva. Nagomilavati ga znači gubiti ga!
Sudbina Vanderbiltovog bogatstva dobro objašnjava ovo pravilo. Vanderbiltovi su se sa svijim bogatim vršnjacima razlikovali od svojih bližnjih na dva načina. Prvo, imali su više novca! William Vanderbilt, predsjednik Newyorške centralne željeznice, ostavio je svojim nasljednicima nakon svoje smrti 1885. godine oko dvije stotine milijuna dolara. Ta ga je svota u to vrijeme činila najbogatijim čovjekom na svijetu. Drugo, obitelj je bila odlučna da nijedan dolar od tog bogatstva ne podijeli s drugima. Kratko vrijeme prije svoje smrti odgovorio je na pitanje nekog novinara o svojim dobrotvornim namjerama: „Neka se ljudi nose…!“
William Vanderbilt ipak nije bio totalni tvrdica. Dao je milijun dolara za osnivanje Vanderbiltovog univerziteta, a jednom ga je supruga uspjela nagovoriti na davanje 50 tisuća dolara za gradnju crkve, pod uvjetom da se ocjeni kao dar za uljepšavanje grada, a ne kao prilog u vjerske svrhe.
Njegov je primjer izgleda nadahnuo i njegove nasljednike. Darovi koje su davali u dobrotvorne svrhe bili su oskudni i jednokratni; često posmrtni. I kao u slučaju dara za gradnju crkve, nikada se nisu osobno uključivali u projekte koje su pomagali. Kada se usporede s monumentalnim doprinosima Morgana, Forda i Rockefellera, prilozi Vanderbiltove obitelji relativno su mali. Ipak, usprkos tom pažljivom nagomilavanju bogatstva, Vanderbiltovo blago je danas skoro potpuno nestalo.
Izgleda kako davanje osigurava neku svijest o postojanju svrhe koja je neophodna kako bi obitelj sačuvala duh i snagu osnivača za kasnije naraštaje. Tamo gdje bogate obitelji nemaju tu svijest o svrsi, sklone su rasipati svoje bogatstvo u trci za društvenim statusom ili zadovoljavanje svojih prohtjeva, što dovodi do nestajanja obiteljskog bogatstva. Ponovimo još jednom Isusove riječi: „Blaženije je davati nego primati.“ (Djela 20,35)
Gospode, dodirni radošću davanja moje srce i srce moje djece. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)