Winfried Noack
Dobro nam je poznat Nabukodozorov san iz Daniela 2. poglavlja: Babilonski kralj u snu vidi golem kip koji ga je uplašio… Nakon što babilonski tumači snova nisu uspjeli protumačiti san, židovski stručnjak ga tumači riječima: ”Ti si zlatna glava, ali tvoje kraljevstvo nije vječno. Ti nisi besmrtan Bog (kako su to u ono vrijeme vjerovali mnogi kraljevi). Slijede druga velika kraljevstva; tvoje će proći.” Činjenica je da veličanstveni kip prikazuje povijest svijeta kao cjelinu.
Čitava povijest je rezultat uspona i pada kraljevstava, čak i kad misle da će biti vječna. Njihova politika, sporazumi i dinastijski brakovi ne mogu očuvati nijedno kraljevstvo i nijedan savez. Svi oni propadaju. Ali Nabukodonozor čuje samo jedno: ”Ti si zlatna glava. Da, ja sam božanski kralj i moje je kraljevstvo božansko (u ono vrijeme zlato se smatralo simbolom božanstva). Svi mi se moraju pokloniti.” To je do današnjeg dana Nabukodonozorov kompleks. On sadrži više elemenata, a svi su povezani s umišljenošću.
Četiri elementa Nabukodonozorova kompleksa
1. Okrutnost. Nabukodonozorovo nećkanje da se ponizi pred Bogom navelo ga je da podigne golemi kip, čitav od zlata. Visok trideset metara bio je samo pet metara niži od kolosa na Rodosu. Ovaj veličanstveni kip od čistog zlata, od čiste božanstvenosti, ispunio je Nabukodonozora ponosom i ohološću. Kako vidimo, Nabukodonozorov kompleks se ne sastoji samo od težnje čovjeka da bude Bog, već i od okrutnosti. Tko neće kralja priznati Bogom, mora biti pogubljen i to na okrutan način. Nabukodonozorov kompleks se ne zadovoljava samo s ubojstvom protivnika, nego prije smrti mora biti okrutno mučen. Onda je kralj usnio drugi san: Vidio je stablo koje je donosilo rod i stajalo usred zemlje. Krošnja mu je dopirala do neba, a grane širile do kraja zemlje (usp. Dn 4,7-9). Daniel je protumačio da je ovo stablo sam Nabukodonozor. U Bibliji stabla imaju posebnu ulogu. Sjetimo se samo stabla spoznaje dobra i zla u raju koje je za ljude predstavljalo život i sudbinu ili stabla života što rastu uz obalu rijeke koja teče iz Božjeg prijestolja. I pjesnik u Psalmima uspoređuje vjerne ljude sa stablom zasađenim kraj potoka. Osim toga stablo simbolizira puninu, snagu i dug život, jer može preživjeti čitave naraštaje (u ono doba je do smjene naraštaja dolazilo nakon dvadeset godina). Zato ne čudi što su stabla u mnogim kulturama bila sveta. Sve ovo pokazuje da je stablo kao simbol u snu imalo pozitivno značenje; bilo je slika kreativnog i brižnog čovjeka. 2. Usmjerenost na sebe. Nabukodonozor u snu vidi ovo stablo usred zemlje, a ne u vrtu. Kralj, kojeg simbolizira stablo, učinio je sebe središtem svijeta. Takav, samo na sebe usmjereni čovjek, više ne radi za druge nego samo za sebe. Svu svoju pozornost usmjerava na svoju unutarnju predstavu o sebi. To prožima sve dijelove njegovo osobe. Čitav njegov život je podložan samo predstavljanju sebe. Sve svoje poticaje koristi za povećanje vlastitog zadovoljstva. Drugim riječima, takav čovjek poznaje još samo sebe. Svim osjećajima, mislima i postupcima upravlja vlastita veličina. Karakteristične riječi u tom biblijskom tekstu su: golem, silan, univerzalan, ponos i oholost. 3. Apsolutna vlast. To stablo – Nabukodonozor diže se do neba. To znači da čovjek zaljubljen u sebe nema granica u težnji za samouzvisivanjem. S obzirom na njegovu uzvišenost potrebni su mu ljudi i stvari koji služe njegovoj veličini, koji mu uvijek stoje na raspolaganju. Pokazati vlast na drugima nezasićen je poriv koji dovodi do toga da se smatra Bogom. Za njega postoje samo njegove potrebe; svi drugi se moraju njemu pokoriti. U stvari u ovom slučaju smo svjedoci nastanka vladavine u kojoj vladar ima neograničenu moć kojoj se svi moraju pokoravati. Njih će izrabljivati, kontrolirati, uhićivati i ubijati.
A onda se Nabukodonozorovo stablo širi sve do kraja zemlje. To je prikaz univerzalne vladavine. Osoba koja se vidi kao središte svijeta, koja poznaje samo sebe, koja ne priznaje potrebe drugih, ne poznaje ni granica. Pitali su jednog bogataša kad će mu biti dosta. Odgovor je glasio: Nakon sljedećeg milijuna. Univerzalna vladavina ne priznaje nikakve granice niti drugima pravo na život. 4. Težnja za vlašću prelazi u ludilo. Takvi ljudi mogu svoju težnju za vlašću pokazati u politici, u društvu, u gospodarstvu, ali i u crkvi gdje se radi o duhovnoj ili dušobrižničkoj vlasti, ili u obitelji u kojoj je prisutna patrijarhalna struktura. Naime, ne postoje samo velika stabla svemoći; ima i malih. A ona truju svakidašnji život. Pritom uvijek trpe drugi. A može se dogoditi da takva usmjerenost na sebe prijeđe u ludilo, kao što je bilo slučaj kod Nabukodonozora.
Suprotnost: Isusov duh
Nasuprot Nabukodonozorovom kompleksu Isus je isticao poniznost. Ona ukazuje na duh služenja. Takav čovjek ne misli prvo na sebe već na druge. Zato je poniznost društveno, nesebično stajalište koje se odvaja od vlastitog ja i vodi računa o drugome. Isus nam je bio primjer da postanemo stablo koje čitav svijet ispunjava i hrani svojim plodovima. Zato je lijek od Nabukodonozorovog kompleksa da budemo stablo koje druge hrani i liječi. Isus svoje kraljevstvo nije usporedio s ogromnim, silnim i univerzalnim stablom koje ispunjava svijet, već sa sjemenom gorušice koje umire i omogućuje pojavu novog života (usp. Mt 13,31.32; Iv 12,24). On ne uništava život već ga pušta da raste i da se razvija. Bog je brižan, nesebičan i ponizan, moćan, ali se ipak ponizio do smrti na križu. On je Bog koji ne podjarmljuje, tlači, muči i ubija, nego sebe daje ljudima sve do same svoje smrti.
]]>