Ako dođete u knjižaru kupiti Bibliju – osobito u zemljama engleskog govornog područja – susrest ćete se s prilično nezgodnom glavoboljom: Koji prijevod uzeti? Prodavač će vam pokazati policu punu znamenitih prijevoda.
Koji, dakle, kupiti? Koji od njih je “prava” Biblija? Koji je najvjerniji izvornom značenju? Kako to da ima toliko prijevoda? Zašto znanstvenici i dalje stvaraju nove prijevode?
Sve to može pričiniti puno glavobolje novom čitatelju, i ako se čovjek na pravi način ne snalazi, može djelovati vrlo obeshrabrujuće. Problem s prijevodima zapravo i nije tako nov. On postoji već jako dugo i seže u vrlo burna povijesna vremena.
Budući da se kršćanstvo u prvom i drugom stoljeću naše ere raširilo po cijelom Rimskom Carstvu, javila se potreba da se Sveti spisi prevedu i na neke druge jezike, osim na grčki koine koji je tada bio u općoj uporabi. Jedan od prvih prijevoda bio je na sirijskom i načinjen je negdje oko 200. godine poslije Krista. Poslije je to postala Peshitta ili “jednostavni” prijevod.
Zatim se javila potreba da se Biblija prevede i na latinski jezik, kako bi Božja riječ bila pristupačna mnogima koji su se njime služili. Prvi latinski prijevod pojavio se sredinom drugoga stoljeća, a za njim su slijedili mnogi drugi. A onda se pojavio Jeronim (384.- 405.), podrijetlom iz Dalmacije, koji je revidirao ove latinske prijevode Novoga zavjeta, a zatim preveo i Stari zavjet s hebrejskog na latinski. Njegov prijevod postao je poznat kao Vulgata, i ona se kroz cijeli srednji vijek smatrala službenim prijevodom. Bezbroj puta je prepisivana i zato danas u Europi postoji više od 8.000 prijepisa. Od Trentskog koncila (1545.-1563.) Vulgata je službena Biblija Katoličke crkve.
Od drugih prijevoda spomenut ćemo one na armenskom i gotskom (u četvrtom stoljeću) i onaj na etiopskom oko 600. godine poslije Krista. Na engleski jezik Biblija nije u cijelosti prevedena sve do 1382. godine, kad je John Wycliffe poklonio svojem narodu Bibliju na njegovom jeziku. Njegov prijevod, načinjen s latinske Vulgate, pisan je rukom. Prepisivali su ga i dijelili Wycliffeovim sljedbenicima, lolardima.
William Tyndale objavio je 1525. prvi tiskani engleski Novi zavjet, zbog čega su ga žestoko kritizirali i zbog čega je čak morao umrijeti mučeničkom smrću. Prevodio je s Erazmovog grčkog, a njegov jezik bio je toliko lijep da je izvršio veliki utjecaj na potonje prijevode. Smatra se da je devedeset posto King Jamesovog prijevoda Tyndaleovo djelo. …
Kroz sve to razdoblje vladalo je vrlo jako zanimanje za prevođenje, a sve se to zbivalo prije i za vrijeme velike reformacije. Osim na engleski, Biblija je prevođena i na mnoge druge jezike. Najpoznatiji je bio Lutherov prijevod na njemački jezik, 1522. godine. Razumljivo, niti na jednom drugom jeziku nije bilo toliko prijevoda i revizija Biblije koliko na engleskom.
I dok su arheološka istraživanja donosila na svjetlo dana sve više rukopisa biblijskih, ali i svjetovnih knjiga koje su davale novo svjetlo o životu i običajima ljudi iz biblijskih vremena, znanstvenici su uporno nastojali načiniti prijevode koji će biti u što većem mogućem skladu s izvornim tekstom. …
Zasigurno će stalno biti novih prijevoda Biblije, ne samo zbog sve boljeg poznavanja grčkog i hebrejskog, već zato što se sam jezik stalno mijenja. Stotine riječi koje su bile u uporabi prije stoljeće, dva ili tri, danas više ništa ne znače, a mnoge koje danas koristimo sutra će biti zastarjele. Eto, zato će se posao prevođenja i revidiranja stalno ponavljati.
Biblijska su društva dosad prevela Bibliju u cijelosti ili djelomice na više od dvije tisuće jezika i narječja, a svakih nekoliko tjedana tom dugačkom i velikom popisu dodaje se još poneki naziv naroda ili plemena kojemu je stavljena na raspolaganje Knjiga nad knjigama. Osvrnemo li se na devetnaesto stoljeće, osjetit ćemo se nadahnutima čitajući o ljudima koji su osjetili potrebu da svoj život posvete poslu koji će učiniti da Biblija postane pristupačna običnom čovjeku. Od Wycliffeovih dana uvijek se našao netko, bio to pojedinac ili skupina, tko je radio na tome da se prijevod što bolje uskladi s modernim izrazom. Uzvišene ambicije ovih znanstvenika mogu se vidjeti u predgovorima Biblije koje su pripremili. …
Na hrvatski jezik Biblija je dosad prevedena više puta: imamo otprilike deset prijevoda cjelokupne Biblije Starog i Novog zavjeta te još deset neovisnih prijevoda Novog zavjeta. Neki od njih doživjeli su više ponovljenih izdanja.
Prirodno je što neke ljude zabrinjava mnoštvo različitih prijevoda. Misle kako ta činjenica ukazuje na mogućnost postojanja mnogobrojnih pogrešaka u tekstovima. Oni bi najradije da postoji samo jedan prijevod u kojeg bi mogli imati potpuno i neograničeno povjerenje. Možda se i vi pitate je li Biblija koju imate u rukama prava Biblija. Ali ne morate biti zabrinuti.
Bez obzira o kojem se prijevodu radi, to je još uvijek Božja riječ. Kad su znanstvenici koji su pripremali King Jamesovu verziju završili posao, u svoj su predgovor uvrstili i ove vrlo mudre riječi koje, nažalost, više nisu uvrštene u predgovor kasnijih izdanja: “Mi ne poričemo, dapače, tvrdimo i jamčimo da i najprosječniji prijevod Biblije kojeg su načinili ljudi naše struke… sadrži Božju riječ, štoviše, to jest Božja riječ. Kad se kraljev govor kojeg je održao u Parlamentu prevede na francuski, nizozemski, talijanski ili latinski, to je još uvijek kraljev govor, premda ga svaki prevoditelj nije preveo jednako dobro, ili ga je slučajno preveo nedovoljno dosljedno, ili nije u smislu bio neposredan, nedvojben. Stoga nema razloga poricati da je prevedena riječ – riječ, ili zabraniti da uđe u optjecaj usprkos nekim nesavršenostima i manama koje su pronađene kod prevođenja.”
I kao što se često događa, Božja neprocjenjiva blaga nalaze se u zemljanim posudama. One možda jesu nesavršene zbog ljudskih mana, ali je zato blago božanski savršeno.
Ako se, dakle, dogodi da je vaša Biblija neki stariji prijevod ili možda neki suvremeniji prijevod, nije važno. Čitajte je. Čitajte svaki prijevod koji možete razumjeti. U svakom od njih naći ćete veliko blago.
Dok čitate, ne zaboravite slušati Piščev glas jer je kroz ovu Knjigu, bez obzira na veliki broj verzija i prijevoda, Bog odlučio progovoriti svakom ljudskom srcu na ovom svijetu.
Arthur S. Maxwell