Nastanak modernizma i evolucijske teorije, prije nekih 150 godina, uz uvjerenje u napredak, donijeli su kulturni osjećaj optimizma o budućnosti. To je preoblikovalo zapadni svjetonazor o našem podrijetlu i o mogućoj budućnosti. Revolucija u digitalnoj tehnologiji odvela je sve to još dalje, uz predviđanja o automatizaciji i robotici u našoj budućnosti. Naš odnos prema svemu ovome oblikovat će naše svakodnevne odluke.
Svjetonazor je na zapadu tisućljećima bio oblikovan kršćanskom religijskom misli, kao što je, primjerice, Božje stvaranje svijeta prije nekoliko tisuća godina. Međutim, danas je vjerovanje u stvaranje zamijenjeno vjerovanjem u evoluciju. Bog je odbačen u korist naturalističkog svijeta. Božja je riječ zamijenjena glasom znanosti. Danas je u umovima mnogih ljudi Bog nevažan.
Zamjena uloga
No, glas znanosti, koji je prije samo nekoliko desetljeća predviđao dolazak utopije, danas je postao glas tame i propasti: globalno zatopljenje, terorizam i kriminal, kemijski zagađena atmosfera, rak i druge smrtonosne bolesti. Nekada je kraj svijeta prorokovao biblijski propovjednik, a danas to čini znanstvenik. Stephen Hawking je rekao: “Ne znamo gdje će se zaustaviti globalno zagrijavanje, no najgori mogući scenarij je da će Zemlja postati poput njezina sestrinskog planeta, Venere, na kojoj je temperatura 250º C, a kapi kiše su kapljice sumporne kiseline. Ljudska vrsta ne može opstati u takvim uvjetima.” Uklanjanje Boga i temeljnih moralnoetičkih apsoluta iz života, te vođenje evolucijske misli do logičnog završetka, dovodi nas do razornih zaključaka, kada je u pitanju zlo, moral, smisao, svrha, čak i inteligencija, a pogotovo način življenja.
Epska priča
Cjelovita slika onoga što se odvija na planetu Zemlji može se činiti zbunjujućom – sve dok ne uvidimo da sveukupna povijest, prošlost i budućnost, slijedi pretkazani smjer s predvidljivim ishodom. Starozavjetni prorok Izaija je rekao: “Sjetite se prošlosti pradavne: ja sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije! Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji” (Izaija 46,9-10).
O tome je riječ u biblijskom proroštvu. To je otkrivanje događaja Božje epske priče prije no što se dogode. Biblija opisuje sukob između dobra i zla, i pokazuje konačni ishod. Dakle, umjesto da sukob završi s pregrijanim, prenaseljenim svijetom, ona nam otkriva da će Bog “otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli”… Evo sve činim novo” (Otkrivenje 21,4-5).
Gdje smo mi?
Gdje smo mi na ovom epskom putovanju? Gdje smo na biblijskoj vremenskoj crti?
Poznato nam je da smo blizu kraja: “Jao vama, zemljo i more! Jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena” (Otkrivenje 12,12, kurziv dodan). No događaji u svijetu tijekom posljednjih nekoliko stoljeća – koje kršćani nazivaju “znakovima vremena” – pomažu nam pri točnijem određivanju. Ispunjena biblijska predviđanja postaju povijesni miljokazi, a ukazuju na to da smo blizu završetku našeg putovanja. Znaju to isto tako i Luciferove snage, njegovi anđeli, koji imaju začuđujući utjecaj na ljudska bića, pa čak i na okoliš. Dok Bog povlači svoj zaštitnički duh dobra, i dopušta zlu da se u potpunosti otkrije, neizbježno je da Zemlja i njezini stanovnici pate. Vidimo to u predgrađima Indije, u ISIL-ovu ubijanju nevinih, i u sušama u Africi, da spomenemo samo neke.
“Pitanje o Bogu koje zbunjuje većinu ljudi je sljedeće: Ako je On toliko pun ljubavi i svemoćan kao što tvrdi… zašto onda jednostavno ne učini kraj boli, patnjama i smrti?”
Bog ipak ne zaboravlja svoje, jer istodobno dok Sotoni dopušta da upotrijebi svoju moć, isto tako toj njegovoj moći postavlja granicu. Apostol Ivan je, gledajući u budućnost, rekao: “Potom opazih četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje, držeći četiri zemaljska vjetra, da ne bi nikakav vjetar puhao ni na zemlju ni na more, ni na ijedno stablo. Zatim opazih jednoga drugog anđela gdje… poče vikati jakim glasom četirima anđelima kojima je bilo dopušteno do opustoše zemlju i more: Ne pustošite ni zemlje, ni mora, ni stabala, dok ne zabilježimo pečat sluge našega Boga” (Otkrivenje 7,1-3).
Sukob
Optimist će u onome što je pred nama vidjeti dobro: završetak Sotonine vladavine straha, koji će se dogoditi kada se Isus drugi put vrati na Zemlju, u doslovnom smislu. Stoga što je pogled optimista čvrsto usmjeren na Isusovo obećanje: “… vratit ću se” (Ivan 14,3). No kako možemo sigurno znati da je vrlo blizu ono što Biblija predviđa?
Povijest svjedoči da smo već prošli određene biblijske miljokaze koji nas obavješćuju. Na primjer, apostol Luka citira Isusa koji je rekao da će se “pojaviti znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama. Na zemlji će narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti zbog huke morskih valova” (Luka 21,25). Neke od znakova doživjeli smo u vlastitom životu, dok su ostali zabilježeni u povijesnim knjigama. Zatim, Luka nastavlja: “Kada to počne bivati, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje” (redak 28).
Zašto?
Pitanje o Bogu koje vjerojatno zbunjuje većinu ljudi je sljedeće: Ako je On toliko pun ljubavi i svemoćan kao što tvrdi… zašto onda jednostavno ne učini kraj boli, patnjama i smrti?” To je dobro pitanje. A odgovor glasi: hoće.
Navedeno vrijeme će uskoro nastati kada “smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli”. Kada Bog stupi na scenu i kada se cijela istina o zlu potpuno otkrije pred svemirom, zlo će biti uništeno, a zavladat će dobrota, mir i sreća. Ova “velika borba”, s kolateralnom štetom čovječanstvu, bit će završena. Isus preko proroka Ivana kaže: “Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod i on sam Bog bit će s njima” (Otkrivenje 21,3-4). I ponovno, preko starozavjetnog proroka Izaije Bog je rekao da će “uništit smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti – sramotu će svog naroda na svoj zemlji ukinuti” (Izaija 25,8).
Budući da Bog želi da se Luciferove tvrdnje protiv Njega ispitaju i dokažu lažnima, te da se objavi istina, On nikoga neće primoravati da Ga prihvati. Dok Sotona okrivljuje Boga za svaku katastrofu, nezgodu i nesreću, Bog odgovara samo ljubavlju, pravednošću i istinom. Iako se one mogu učiniti dobroćudnim i slabim silama, kada ih upotrijebi Osoba Isus, koji je umro na križu za naše grijehe, tada postaju snažna i moćna oružja.
Ljubav je neodoljiva sila koja povezuje svemir. Apostol Ivan daje ovakav opis: “A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu, i Bog u njemu” (1. Ivanova 4,16; vidi i 1. Korinćanima 13).
Štoviše, Bog čini posve jasnima probleme i događaje koji vode prema kraju vremena, ispisujući svoja upozorenja na povijesnim putokazima.
Putokazi
Upravo zato i postoje znaci vremena – kako bi ukazali na Boga punog ljubavi koji upozorava naš osuđeni svijet na skori nestanak zla koje ga pogađa, na skori dolazak vječnosti bez boli, krivnje, smrti i razdvajanja, te na neizbježnost Isusova drugog dolaska.
Dok promatrate događaje koji su dio svakodnevnih televizijskih vijesti, dok razmišljate o stvarima koje izazivaju zabunu i uzrokuju strah, i dok promatrate zlo i tugu oko sebe, stavite ih u kontekst onoga što Biblija govori o vrlo bliskoj budućnosti. To je budućnost koja se nudi svakome od nas!
Clifford Goldstein