Njemački filozof Ludwig Andreas Feuerbach (1804.-1872.) u svom vrlo utjecajnom djelu Bit kršćanstva tvrdi kako je Bog samo ljudska projekcija.
Richard Rice u svojoj knjizi The Reign of God (Božja vladavina) izjavljuje da “bez obzira što saznali o veličini svemira ili zamršenosti atoma, sami smo najveća tajna. I što više saznajemo o sebi, to zagonetniji postajemo” (str. 96, 97).
Ipak smatram da je najveća tajna s kojom se ljudski um ikada susreo tajna utjelovljenja. Tajna pobožnosti, Bog otkriven u tijelu, temelj je svake nade, osnova našega spasenja, izvor naše preobrazbe i razlog radosti. (Prva Timoteju 3, 16).
Stvoritelj što postade tijelom, božansko što postaje ljudskim u osobi Isusa Krista koji je istodobno bio u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek, temelj je i osnova preobrazbe grješnika u sveca. Utjelovljenje je za kršćanina osobito, jedinstveno i osobno. U jednom određenom životu, u jednoj određenoj osobi je “Riječ tijelom postala” (Ivan 1, 14).
Ovo nije ideja, ni filozofija. Nije ni ideologija, niti samo teologija. Nije sila koja sve prožima. U Kristu i samo u Kristu Bog je postao čovjekom. On je monogenes [Jedinorođenac]. Nema drugoga sličnog Njemu. Stvoritelj je postao stvorenjem – Onaj koji je riječju svojih usta utemeljio ovaj beskrajni svemir u svoj nemjerljivoj i nezamislivoj složenosti.
Ovaj Bog, koji je osnovao milijune galaksija i moćnih zvijezda nevidljivih golim okom smrtnika; ovaj Bog, koji je svijet načinio u šest dana, stvarajući čovječanstvo iz praha zemaljskog; taj Bog je postao tijelom. Njegov se potpis nalazi u temelju stvaranja i On je iz velike ljubavi prema čovječanstvu izabrao postati jedan od njih.
Celsus koji je krajem drugog stoljeća poslije Krista žestoko napadao kršćane, napisao je: “Bog je dobar i lijep i blagoslovljen do najbolje i najljepše razine. No, ako bi došao dolje među ljude, morao bi se podvrgnuti promjeni, promjeni od dobra na zlo, od vrline na porok, od sreće na bijedu i od najboljeg na najgore. Tko bi ikada izabrao takvu promjenu?”
A Ivan iznosi upravo tu poruku. Ivan, posljednji od prvotnih učenika čije se Evanđelje po sadržaju znatno razlikuje od ostala tri Evanđelja, gorljivo iznosi svoju poruku. Ivan piše iz Efeza, prema tradiciji negdje oko 100. godine po Kristu:
“Kada je svijet bio na početku, riječ je tamo već bila; riječ je bila kod Boga, i riječ je bila Bog. Ova riječ je u početku bila kod Boga. On je načinio sve stvari i nema ni jedne stvari koja postoji na ovom svijetu koja je nastala bez njega. U njemu je bio život i život je bio svjetlo ljudima… tako je riječ postala (tijelo) osoba i prebivala među nama.” (Ivan 1, 1. 14).
“U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po njemu.” (Prva Ivanova 4, 9).
Isusova ljudskost
Ivanovo evanđelje nepokolebljivo naglašava Isusovu istinsku ljudskost.
- Isus je bio tjelesno umoran dok je sjedio pokraj siharskog zdenca u Samariji (4, 6).
- Učenici su mu ponudili hranu kao običnom gladnom čovjeku (4, 31).
- Suosjećao je s onima koji su bili gladni i s onima koji su bili u strahu (6, 5. 20).
- Znao je za žalost, jer je lio suze poput svakog drugog u žalosti (11, 33.35. 38).
- U agoniji na križu s Njegovih se suhih usana čuo uzvik “žedan sam” (19, 28).
Četvrto nam Evanđelje ne prikazuje Isusa kao maglovitu, nejasnu spodobu, već ga prikazuje kao Onoga koji je poznavao umor iscrpljena tijela i rane ojađena srca. Prikazuje nam Isusa koji ima istinsku ljudsku narav.
Isusovo božanstvo
Ostali pisci Evanđelja ne daju nam ovakav pogled na Isusovo božanstvo.
- Ivan je taj koji naglašava Isusovo prapostojanje: “U početku bijaše Riječ, …i Riječ bijaše Bog” (1,1); i “prije nego je Abraham bio, Ja Jesam.” (8, 58)
- On govori o slavi koju je Isus imao kod Oca prije postanka svijeta. (17, 5)
- Uvijek iznova govori o Isusovu silasku s neba. (6, 33-38)
- Govori kako ni jedno ljudsko biće Isusu nije moglo oduzeti život, već je Isus imao moć predati svoj život i opet ga uzeti natrag. (10, 18; 19,11)
Ivan nam predstavlja Isusa koji je imao i nepobitnu ljudsku narav i jednako tako nepobitnu božansku narav.
Ljubav i utjelovljenje
Sila koja je pokrenula Boga na iskustvo utjelovljenja, koje je temelj naše preobrazbe, bila je sama bit Njegove naravi – ljubav. To je ljubav koja je spasonosna i koja se objavljuje. Tajna otkupiteljske ljubavi zaokupljat će umove otkupljenih kroz cijelu vječnost.
Isus se spustio na našu razinu jer mi nismo mogli dostići Njegovu, i svojim nas rukama punim ljubavi podiže gore kako bi nam pokazao što život doista jest. U ovome se pokazuje Božja ljubav. On nas spašava i preobražava nas dok nam se objavljuje.
U knjizi Koraci prema Kristu, na 18. stranici, Ellen G. White kaže: “Nemoguće je da sami po sebi pobjegnemo iz ponora grijeha u koji smo zapali. Naša su srca zla i mi ih ne možemo promijeniti… Odgoj, kultura, snaga volje i ljudski napor imaju svoje područje djelovanja, ali ovdje su bespomoćni. Oni mogu proizvesti vanjsku ispravnost u ponašanju, ali ne mogu promijeniti srce.” Prepušteni samima sebi bili bismo osuđeni na samouništenje. Grijeh je poput raka prožeo sva tkiva ljudske duše, pokazao se bolno očitim u okrutnim djelima (prikrivenim i otvorenim), u strašnoj neljudskosti jednoga prema drugome, čak i u crkvenim krugovima.
Spasonosna Božja ljubav se otkrila u Kristovu rođenju. Za Ivana je svrha Kristova dolaska bila da kroz Njega imamo život. Ako Isus u nama živi, preobražava nas i opunomoćuje, tada možemo iskusiti istinski život i to samo zato jer je On postao jedan od nas, a sve zbog Njegove spasonosne ljubavi.
Preobržavajuća moć utjelovljenja
Kada je Isus postao jedan od nas, Božja preobražavajuća sila je kroz Njega stavljena na raspolaganje svakom vjerniku i svaki vjernik k njoj ima slobodan pristup.
Za Ivana je prvenstvena svrha utjelovljenja to što je: “Bog poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po njemu.” (Prva Ivanova 4, 9). Utjelovljenje je temeljni izvor i polazište za našu preobrazbu. Najslabiji, najpodliji, najtvrdoglaviji grješnik koji tone pod teretom grijeha pita: Može li Bog promijeniti i spasiti grješnika poput mene? Utjelovljeni Bog uzvikuje odgovor: “Da, ja to mogu i hoću!” Pavao kaže “ako je tko u Kristu on je novi stvor” (Druga Korinćanima 5, 17). On je bio preobražen iz silnika gladnog moći i željnog vlasti u brižnog podpastira punog ljubavi, u osobu pozvanu da služi, odabranu da pokaže kako izgleda život koji je preobražen kroz Krista.
Mi smo preobraženi u Kristu kako bismo mogli biti prenositelji preobraženja kroz Krista. Stoga, bilo da smo liječnici ili bolesnici, predsjednici ili pastori, učitelji ili učenici, upravni djelatnici ili profesori, računovođe ili tajnici, budimo prenositelji preobrazbe u nastojanju da Božjim Duhom donosimo promjene i u živote drugih ljudi.
Diljem svijeta podižimo jedni druge rukom ljubavi i jedni s drugima podijelimo riječ nade, da je On Bog s nama koji uzdiže, spašava, preobražava i priprema čovječanstvo za život s Bogom. Eden će biti obnovljen, a Bog i ljudi će ponovno zajedno nastavati, ovaj put zauvijek. Svi će biti preobraženi upravo stoga što je Krist postao “tijelom” i obitavao među nama. Amen.
Glenn Samuels