Bavi li se i Biblija predmetom određivanja kraja svijeta? U prvoj glavi Djela apostolskih vidimo učenike koji pristupaju Isusu s namjerom da ga pitaju baš za taj problem: “Bili su dakle s njim zajedno. Tada ga upitaše: ‘Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme podignuti kraljevstvo Izraelovo?’” (6. stih).
Oni su Isusa u stvari pitali: “Da li u ovo vrijeme treba nastati kraljevstvo posljednjeg vremena?” Zapazimo kako Isus odgovara: “Nije vaše znati vremena ili časove, što ih je Otac zadržao u svojoj vlasti.” (7. stih). Tko zna kada će Isus doći? Zna Otac. Nije vaše i moje da znamo “vremena ili časove”. Zašto? Zato što za nas ne bi bilo dobro da to znamo.
Teško je opisati koliko želimo saznati budućnost! Možda je to u nekoj vezi s Evinim iskušenjem da postane kao Bog i da zna ono što samo Bog treba znati.
Postoji priča o radoznaloj maloj djevojčici koja je postavljala mnogo, mnogo pitanja u neprekidnom nizu. Na kraju, majka više nije imala strpljenja, pa joj je rekla: “Zar ne znaš da je radoznalost koštala mačku života?”
To je djevojčicu zaustavilo u trenu … ali samo nekoliko sekundi! Onda je ponovno upitala: “Mama, što je to mačka htjela znati?”
Ne znam kako Vi, ali ja sam baš kao ta djevojčica; i ja sam radoznao. Želio bih znati kada će Gospodin doći. Ipak, Isus kaže da za mene nije dobro da to znam.
Kako održati ravnotežu između “ispunjavanja vremena” i iščekivanja? Putokaz nalazimo u jednoj od Pavlovih poslanica. Nalazi se u 1. Solunjanima 5,1-3, u jednoj od poslanica koje je apostol Pavao uputio ranim kršćanskim crkvama: “A o vremenu i času, braćo, ne treba da vam pišemo.” (1. stih).
Koristeći izraz “za vremena i časove”, Pavao nas podsjeća na Isusove riječi zapisane u Djelima 1,6.7. Očito je da su vjernici iz crkve u Solunu pitali Pavla: “Kada će Isus doći?”
Međutim, zašto Pavao kaže da nema potrebe o tome im pisati? “A o vremenu i času, braćo, ne treba da vam pišemo. Jer sami dobro znate, da će dan Gospodnji i doći tako kao tat u noći.” (1. Solunjanima 5,1.2).
Pavao opominje kršćane iz solunske crkve da ne budu opsjednuti utvrđivanjem vremena Isusovog dolaska. Njegov dolazak će biti kao “tat (kradljivac) u noći”. Točno vrijeme dolaska bit će potpuno iznenađenje.
Kako je Pavao to znao? Zato što je Isus to već jednom rekao (vidi Matej 24,43.44). “Jer sami dobro znate, da će dan Gospodnji i doći tako kao tat u noći. Jer kad reknu: Mir i sigurnost! onda će iznenada napasti na njih propast, kao bol na trudnu ženu, i neće uteći.” (1. Solunjanima 5,2.3).
Pavao koristi dvije slike iz života kao analogije za Drugi Kristov dolazak. On ga uspoređuje s dolaskom lopova i s početkom kontrakcija kod trudne žene. Može li netko od vas pretkazati kada će lopov provaliti u vašu kuću? Svakako da ne može.
Međutim, nije ni neophodno da znate kada će lopov doći da biste bili spremni. Ja sam spreman. Ispod svog kreveta držim aluminijsku bejzbol-palicu. Ona će se možda saviti, ali se neće slomiti. Spreman sam za lopova! “Ali vi, braćo, niste u tami, da vas onaj dan kao tat iznenadi. Jer ste vi svi sinovi svijetla i sinovi dana; nismo noći niti tame.” (stihovi 4. 5).
Iako je vrijeme Isusovog dolaska iznenađenje, kaže Pavao, Njegov narod neće biti iznenađen jer će biti spreman. Ti ne znaš kada će Isus doći, ali možeš biti spreman. Ne znaš kada će lopov doći, ali možeš biti spreman.
Ovo je poruka koju je Pavao pokušavao uputiti preko 1. Poslanice Solunjanima. Mi ne znamo točno kada će Isus doći. Sva određivanja datuma u najboljem slučaju su približna procjena, a u najgorem — duhovna noćna mora.
Ipak, radosna vijest glasi da ne moramo točno znati kada će Isus doći da bismo bili spremni za Njegov dolazak. Oni koji se očajnički trude izračunati kada će biti kraj, nisu od koristi za kršćansko življenje. Točnije, mogli bi nas čak odvratiti od najvažnijeg pitanja. Spremnost ne ovisi od toga da li znamo kada će Isus doći. Možeš biti spreman već danas, a ako nisi siguran da si spreman, možeš reći Gospodinu, sada, u tišini svoje duše, da želiš da te On učini spremnim, bez obzira na cijenu.
Gospodin nikada neće odbiti takvu molitvu, sve dok traje vrijeme milosti.
Jednom je jedan učenik prišao rabinu i upitao: “Kada ću biti prav pred Bogom?”
Rabin je odgovorio: “Na dan kad budeš umirao.”
Učenik je uzvratio: “Ali kada ću umrijeti?”
Odgovara rabin: “Nitko to ne zna. I zato Božja riječ kaže: ’Danas, ako glas Njegov čujete, ne budite drvenastih srca.’”
Jon Paulien