U knjižici The Christmas Quilt (Božićni pokrivač),1 Thomas J. Davis priča majci sa slabim zdravljem koja nestrpljivo čeka svojeg sina Joea koji treba stići nakon mnogo godina odsutnosti Iz doma.
Tijekom niza godina u kućicu, koja se ugnijezdila u podnožju jedne planine u američkoj saveznoj državi Georgiji, dolazila su pisma s neispunjenim obećanjima da će posjetiti svoju obitelj. Ovog Božića, kao i mnogih drugih, svi su se šalili sa svojom voljenom mamom, uvjereni kako se Joe ni ove godine neće pojaviti.
Po mišljenju Joeove sestre Lois, on više uopće nije bio zainteresiran za svoju obitelj. Ona se jako srdila na svojeg brata s kojim je odrasla. Zajedno su se igrali s gušterima u dvorištu i odlazili se kupati na Smoky Hollow Greek. Sjedili bi zajedno na drvenim klupama u crkvi znojeći se od propovjednikovih gromoglasnih prijetnji paklenim ognjem za nepokajane grešnike, kao i od ljetne vrućine. Lois nije bila spremna oprostiti svojem bratu. Bilo je krajnje vrijeme da Joe preuzme svoje odgovornosti kao brat i sin.
Jednog dana, dok je promatrala majku, sve slabiju i krhkiju kako se približavao Božić, Lois je sjela i suznih očiju bratu napisala posljednje pismo: “Ako ovaj put ne dođeš, nećeš je više vidjeti živu.” Lois je konačno odlučila oprostiti bratu i sada se samo nadala da će prihvatiti njezinu ispriku i vratiti se kući. U međuvremenu je mama, kao i svaki dan, nastavila raditi na pokrivaču izrezujući i šivajući od ostataka tkanine prizore Isusova rođenja. Jedan je prikazivao usamljenog pastira koji prilazi betlehemskim jaslicama. Na njemu se vidjelo da to ne čini iz prisile, već zato što želi. Tako je mama vidjela svojeg izgubljenog sina koji se vraća kući ne zato što mora, već zato što se zbilja želi vratiti.
Stigao je Bozić, a s njim i kucanje na vratima. Izgubljeni sin konačno se vratio i svi su te radovali – njegova sestra, zato što mu je oprostila i dobila oprost, a majka zato što nikad nije prestala praštati.
Opraštanje nas povezuje s Bogom
Božić znači prvi božanski čin opraštanja na Zemlji. Dijete, rođeno od Svetoga Duha i siromašne tinejdžerke bez ugleda i bogatstva, odraz je običnog i neshvatljivo uzvišenog. Svakidašnje opraštanje povezuje nas s Bogom i potvrđuje da smo sinovi i kćeri Svemogućega. Njegova se najuzvišenija vrlina – Njegova ljubav – očitovala u božičnim jaslama, a mi, korisnici tog dara, pozvani smo da je podijelimo s onima koji su nas uvrijedili.
Nebo se te noći otvorilo nekim poniznim pastirima kojima su anđeli navijestili dolazak Božjeg Sina. “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!”2 Ovaj nas blagoslov podsjeća na ime koje je prorok Izaija dao Božjem Sinu – “Knez mironosni”3 – i time Dijete poistovjetio s Mesijom. Anđeli su bili zadivljeni onim što je Bog učinio preko tog Djeteta koje će donijeti spasenje ljudskom rodu otuđenom od svojeg Stvoritelja. Zidovi nebeskog grada nisu mogli zadržati neiskazanu radost na Nebu pa se hvalospjev anđela prenio na Zemlju. Božansko Dijete nije bilo nitko drugi do Spasitelj obećan u Starom zavjetu, Knez mironosni, koji će pomiriti pali svijet s njegovim Stvoriteljem.
U grčkom izvorniku riječ “mir” ima isto značenje kao hebrejska riječ šalom. Hebrejska riječ ne znači odsutnost rata ili sukoba, već ukazuje na društveni sklad. Oni koji prime mesijanski mir, ljudi su “dobre volje” ili “miljenici”, odnosno ljudi koji prihvaćaju Boga. Ovaj tekst pokazuje da oni koji primaju Božju naklonost trebaju tu naklonost pokazati prema bližnjima.
Prvi božični dar pokazuje Božje milosrđe
Ono što je toliko čudesno kod ovog prvog božičnog dara jest što ga je tako malo njih očekivalo iii uopće osjećalo potrebu za njim. Pretpostavite da vas je netko iznenadio nekim poklonom, netko koga uopće ne poznajete, ali vas je izabrao iz čiste dobrote u srcu. Tako je nas Bog, svojim milosrđem, svojom nezasluženom milošću, svojom bezgraničnom ljubavlju, iznenadio darom svojega Sina čak i kad nismo znali tko je On, pa nismo bili svjesni ni koliko nam je taj Dar potreban.
Bill i Marietta Yeager logorovali su sa svoje petero djece u planinama Montane kad se ušuljao neki muškarac i oteo sedmogodišnju kćer Susie iz šatora koji je dijelila sa svojom starijom sestrom. Nemoguće je zamisliti što je pretrpjela ova majka kad je nekoliko mjeseci poslije saznala da joj je kći smrtno stradala od ruku umno poremećenog čovjeka za koga se znalo da je sklon nasilju. Isprva je željela naći tog čovjeka i ubiti ga golim rukama, natjerati ga da trpi kao sto je njezina draga Susie morala trpjeti.
Gnjev je prijetio da je ubije dok Marietta jednog dana nije shvatila da ljutnja koju je njegovala prema ubojici ne ubija njega, kako je to željela, već nju. Svijest o tome potaknula ju je da se okrene opraštanju. I mada joj se ubojica nije ispričao niti čak potpuno shvatio što je učinio, Marietta mu je oprostila. Kao Bog, Marietta je oprostila čovjeku koji uopće nije shvatio da je sagriješio protiv nje.
Prelazi li oprost preko zla? Možda pitate: Ako oprostim, ne znači li to da odobravam zlo koje nam je učinjeno? Pokušajmo odgovoriti protupitanjem: Odobrava li Bog naš grijeh kad nam je oprostio? On ne odobrava grijeh koji nas je odvojio do Njega, već ga prepoznaje kao kršenje Zakona ljubavi. On sam je dopustio da duboko u svojem biću osjeti posljedice izdaje, bol kad je ustanovio da se otuđio od svoje djece. Prepoznajući učinjeno zlo, Bog je odlučio oprostiti. Umjesto da nam vrati istom mjerom, dao nam je ljubav umjesto naše mržnje, poštenje umjesto našeg nepoštenja, velikodušnost umjesto naše sebičnosti.
Sylvia je shvatila zahtjeve ove poniznosti koja se očekuje od onih koji namjeravaju oprostiti kad se udala za Paula. Paul i njegov mlađi brat Peter izgubili su oca još kao mali dječaci pa je Paul postao očeva zamjena Peteru. Ako je Peteru bila potrebna odjeća za školu, Paul bi je kupio; ako je nešto trebao, Paul bi radio prekovremeno kako bi svojem bratu priskrbio sve što je potrebno.
Kad su se Paul i Sylvia vjenčali i počeli obavljati službu u crkvi, Peter je smatrao da mu je ona otela brata i “oca”. Od tog trenutka Peter je na svaki mogući način pokušao otežati život Sylviji. Kamo god išla, Peter bi je slijedio i širio glasine o njoj. Dugo je Sylvia podnosila svojeg šogora, dok na kraju nije izgubila strpljenje. Njezin suprug, koji se našao u nezavidnom položaju posrednika između svoje supruge i brata, konačno je prihvatio Sylvijin zahtjev da se stvar iznese pred crkveni odbor.
Ali u noći prije sastanka odbora, Sylvia je usnila san u kojem je čula glas koji joj je rekao: “Oprosti mu! Oprosti mu!” Budući da više nije mogla zaspati, provela je noć u molitvi. Sutradan je na sastanku odbora Sylvia trebala objasniti zašto se tuži na Petera. Ona je ustala i rekla: “Nemam pritužbe na Petera. Sada ga volim kao brata i opraštam mu.” Sjela je, a u prostoriji je zavladala zaprepašćujuća tišina. Krajičkom oka vidjela je Peterovu pognutu glavu i suze koje su mu tekle niz obraze.
Kad je Peter uspio zavladati sobom, ustao je i priznao sve što je činio i objasnio zašto je želio nauditi Sylviji. Kad je završio, njih dvoje se zagrlilo. Danas Sylvia svjedoči da je Peter njezin najvatreniji branitelj.
Božični pokrivač
Kao majka u priči The Christmas Quilt, (Božićni pokrivač) Sylvia nije čekala da Peter prizna što je učinio. Da je čekala, možda nikad ne bi dobila ono što je primila kad mu je prva oprostila. To je vječna lekcija Božića: Bog je u svojoj ljubavi poslao svoga jedinorođenog Sina da pokrene naše spasenje kako bismo se mi mogli pokajati. On se ponizio da bi oprostio onima koji nisu svjesni zla koje su učinili; onima koji svjesno i samovoljno griješe; onima koji svoj grešni život skrivaju iza fasade lažne svetosti.
Isus je došao pokazati oprost koji nam je Bog već dao kao poklon. Došao nas je pozvati na život praštanja jedan drugome. Za nas je čin opraštanja čin zahvalnosti za ono što nam je tako velikodušno dano i što nam se svakodnevno daje. Taj božični poklon može trajati čitavu godinu – čak i životni vijek.
Lourdes Morales Gudmundsson
________________________________