Članak koji je u srpnju 2005. izašao u dnevnim novinama Minneapolis Star Tribune govori o tome kako su tradicionalni učitelji joge nezadovoljni time što se joga obesvećuje pomodnim verzijama ove drevne prakse. Njima smeta što, citiramo, «milijuni Amerikanaca prakticiraju jogu kako bi poboljšali savitljivost, ojačali mišiće i smanjili stres» (na što troše otprilike tri milijarde dolara godišnje).
Stručnjaci za jogu ističu kako ona nije izmišljena da služi kao vježba tijela: smisao je joge jedinstvo osobe s Brahmom. Tekst iz Upanišada govori: «Sjedinite svjetlo što je u vama sa svjetlom što je u Brahmi.» Tako je iz ovih žalbi što ih upućuju istinski poznavatelji joge bjelodano kako je naivno kada se joga smatra samo nekakvim sustavom tjelovježbe jer je njezin cilj prije svega duhovne naravi. Čak je i najpopularnija vrsta joge – hatha joga samo put do kraljevske (radža) joge.
Razlike između kršćanstva i joge
Vidjeli smo kako nerazumijevanje biti joge vrijeđa njezine pobornike, stoga je dobro uvidjeti u čemu se ona razlikuje od kršćanstva. Pritom treba napomenuti kako pobornici joge iznose različite poglede o njoj tako da je ovaj fenomen teško obuhvatiti jedinstvenom analizom.
Bog
Ako Brahmu razumijemo kao neku hinduističku verziju Boga, onda nam s kršćanskog gledišta ideja sjedinjenja s Bogom izgleda potpuno prihvatljivom, štoviše, poželjnom. Međutim, odmah treba napomenuti kako je Brahma neosobna, sveprisutna sila, a ne osobni Bog kojega Biblija propovijeda. Drugim riječima, hinduizam u osnovi zastupa panteizam, uvjerenje o prožimanju Boga i svijeta, dok Biblija zastupa teizam, uvjerenje o Bogu različitom od svijeta koji stvara. U određenim verzijama joge Boga se čak smatra osobnim, ali je i to svjetlosnim godinama daleko od biblijske ideje Boga koji se objavljuje, te čak i utjelovljuje.
Put do prosvjetljenja
Jogu je već negdje u 2. stoljeću učitelj Patanjali podijelio u osam «udova» ili stupnjeva koji čovjeka vode prosvjetljenju. Stavovi tijela (asana), koji su mnogim suvremenim zapadnjacima najprivlačniji dio, i s kojima i započinju svoje bavljenje jogom, zapravo su već treći stupanj. Sljedeći je stupanj već vrlo popularno vježbanje disanja (pranayama), a potom (između ostalog) idu stupnjevi poput vježbe koncentracije (dharana), kontemplacije (dhyana) i na koncu prosvjetljenje (samadhi). Ono se postiže buđenjem kundalini zmije, «sklupčane bijele zmije svjetla», koju iz donjeg dijela kralježnice treba postupno uzdignuti do našeg mozga.
Smisao ovog prosvjetljenja jest u tome da spoznamo kako je cijela stvarnost, uključujući i nas, božanska.
Čovjek i njegov problem
Tako se prema sustavu joge čovjek ne razlikuje bitno od Boga, što proturječi biblijskom stavu da su Bog i čovjek odvojeni i različiti. Iako Biblija jasno (nasuprot suvremenom materijalizmu) luči čovjeka od životinje – jer je čovjek stvoren po Božjem obličju (Postanak 1,27), ona ujedno jasno razlikuje i čovjeka od Boga.
Stoga se razlikuju i stavovi joge i Biblije u pitanju osnovnog čovjekovog problema. Za hinduizam je problem čovjekovo nepoznavanje temeljnog jedinstva cjelokupne realnosti. Joga rješava problem kroz posebnu meditativnu spoznaju i vlastiti napor. Ovaj je nauk još u vrijeme helenizma i ranog kršćanstva utjecao na pojavu gnosticizma u grčko-rimskoj kulturi.
Za Bibliju je osnovni čovjekov problem moralne naravi: grijeh o kojemu Biblija govori jest naša sklonost da činimo loše čak i kada znamo da je to loše. Stoga je rješenje u pomirenju Boga i čovjeka, što podrazumijeva prije svega božansku inicijativu Isusa Krista.
Isus
Kršćani koji se bave jogom katkad meditiraju razmišljajući o Kristu, očito nesvjesni kako je ideja o Božjem Sinu u hinduizmu potpuno drugačija od kršćanske. U hinduizmu svatko može postati u svemu jednak Isusu, jer je On u najbolju ruku samo guru. Kada doživimo prosvjetljenje, postali smo, kao što je rečeno, identični s Bogom, a time i s Isusom. U kršćanstvu je Isus shvaćen kao jedinstvena Osoba, utjelovljenje istinskog Boga, kojega možemo oponašati u smislu moralnosti Njegovog života, ali nikada i u potpunosti dostići.
Iz ovoga možemo zaključiti kako prakticiranje joge znači prihvaćanje cjelokupnog svjetonazora koji se u osnovnim točkama drastično razlikuje od kršćanstva. Kada bi pak netko prakticirao jogu samo zbog tjelovježbe, onda bi iste tjelesne učinke – a s time bi se, vjerujem, složili i najgorljiviji zastupnici joge – mogao postići i nekom klasičnom tjelovježbom.
Tablica razlika između kršćanstva i joge:
Opomena kršćanstvu
Masovna popularnost joge upravo u kršćanskom civilizacijskom krugu ozbiljna je opomena kršćanstvu. Osnovni je problem u tome što je kršćanstvo postalo odviše ograničeno na dogmatiziranje i rituale, tako da je u njemu sve manje odgovora na pitanja koja muče suvremenog čovjeka. Ljudima današnjice potrebno je, između ostalog, ovladavanje stresom, jačanje duhovnosti i poboljšanje tjelesnog zdravlja. Na sva ova pitanja kršćanska tradicija uglavnom šuti jer je najvećim dijelom završila u jednoj vrsti spiritualizma, gdje su zanemareni psihički i duševni aspekti ljudskosti, a od duhovnosti je zadržana samo forma. Stoga učitelji kršćanstva trebaju pokazati kako je istinsko kršćanstvo zainteresirano za cijeloga čovjeka – duh, dušu i tijelo – te da kršćanstvo u svim ovim područjima ljudskosti nudi bolja rješenja od alternativnih odgovora, osobito u području međuljudskih odnosa. Najkraće rečeno, kršćanstvo mora postati životnim opredjeljenjem i svakidašnjom praksom, koje će unapređivati kvalitetu života pojedinaca i zajednica.
Željko Porobija