Mi najviše cijenimo one učitelje i profesore koji ne samo što imaju veliko znanje iz svog predmeta, već znaju uspješno ostvariti komunikaciju. Ja se sjećam onih koji su bili dobri pripovjedači. Zaboravio sam većinu datuma, formula i teorija, ali njihove priče su mi i dalje u sjećanju. Isus je znao kakvu moć posjeduju priče, i često ih je koristio da nešto objasni. On nije bio zainteresiran za inovativne tehnike sađenja ili što bolje metode uzgajanja usjeva. Isus je želio prenijeti duhovne istine koje su slušatelji teško razumijevali, koristeći prepoznatljive slike.
Kontekst
Tri najpoznatije Isusove priče nalaze se u 15. poglavlju Lukinog evanđelja. U Luci 14,25-35 nalazimo Isusa okruženog velikim mnoštvom. Učitelj govori o cijeni učeništva koristeći različite slike. Obitelj, čak i roditelji, moraju zauzeti drugo mjesto (stihovi 26 i 27); graditelj mora napraviti dugoročan financijski plan (28. stih); kralj treba razmisliti o troškovima ratovanja (stihovi 31-33); sol mora ostati slana (stihovi 34 i 35). Na kraju svih ovih slika Isus podiže svoj glas: “Tko ima uši da čuje neka čuje!” (35. stih).
Sljedeća scena je značajna. Luka kaže da su se carinici i grješnici tiskali oko Isusa da Ga čuju. Oni su razumjeli poziv, dok su farizeji i književnici negodovali (Luka 15,1.2).
Znajući sve ovo, Isus priča priču – u stvari tri priče, koje obrađuju istu temu. Sve one slijede sličnu shemu: netko izgubi nešto, očajnički ga traži, pronalazi ga, i slavi – kraj priče.
Priča o ovci, novčiću i izgubljenom sinu
U prvoj priči javlja se pastir koji, primijetivši da je jedna ovca zalutala u vrelo doba dana, ostavlja preostalih 99 ovaca i traži onu izgubljenu. Da li ste ikada razmišljali o ispravnosti pastirove odluke da naizgled zapostavi 99 ovaca i usredotoči se na onu koja se izgubila? Poslovni ljudi bi rekli da je gubitak od jedan posto u proizvodnji uobičajen. Zašto pastir napušta 99 ovaca da bi pronašao jednu izgubljenu? Isusovo objašnjenje u sedmom stihu nagovještava odgovor: Nebo se raduje zbog svakog grješnika koji se kaje, dok ostalih 99 možda i ne osjeća potrebu za promjenom. Možete li zamisliti izraz na licima farizeja u tom trenutku?
Priča o izgubljenom novčiću ukazuje na nešto drugo. Ovoga puta Isus povećava faktor gubitka na 10 posto. Dok je brojala svoje srebrne novčiće, najvjerojatnije svoj miraz, žena otkriva da jedan novčić nedostaje. Njegova vrijednost odgovarala je iznosu deset dnevnica. Žena je i dalje imala 90 posto, ali počinje ga grozničavo tražiti. Po dnevnom svjetlu, ona pali lampu kako bi zavirila u svaki ugao kuće. Kada konačno pronađe novčić, poziva prijatelje i susjede da s njima podijeli radosnu vijest (9. stih). Žena mnogo ulaže (ne zaboravite da u to vrijeme nije bilo struje, a ulje za lampu je bilo skupo) da bi povratila svoje blago; zatim, svoju radost dijeli sa zajednicom. Ponovno Isus podsjeća slušatelje da grješnik koji se kaje donosi radost u nebeskim dvorovima.
Posljednja priča još više iznenađuje. Ovog puta slušatelji su sigurno uzdahnuli kada su čuli da je mlađi od dva sina (ne prvorođeni) otišao ocu zatražiti svoje nasljedstvo. To je bilo neuobičajeno u to vrijeme. Bio je to sramni čin nepoštovanja. Poznat vam je nastavak priče. Mladić odlazi od kuće i živi burnim životom. Na kraju ostaje ponižen, bez prebijene pare, radi kao svinjar i jede otpatke od njihove hrane. Na izmaku snage, odlučuje se vratiti kući ne kao sin, već kao sluga.
U međuvremenu, otac ga svakoga dana iščekuje. Jednoga dana ugleda pognutu priliku kako se polako kreće ka kući. Osoba mu je poznata – da, to je njegov sin. Sljedeća scena nadilazi sva očekivanja. Otac počinje trčati prema svom odrpanom, zapuštenom sinu. Očev zagrljaj kao da traje čitavu vječnost – konačno se izgubljeni sin vratio kući. Zabava je brzo organizirana, na kojoj se veseli cijeli dom – odnosno, skoro cijeli dom. Stariji brat, ogorčen i nesretan, nije se spreman priključiti gozbi. Isus posvećuje osam stihova dijalogu između oca i starijeg sina. Stihovi 31 i 32 su ključni: “Sine, ti si uvijek s menom, i sve je moje tvoje. A trebalo je održati radosnu gozbu i proveseliti se; jer ovaj brat tvoj bio je mrtav i živi opet; bio je izgubljen, i nađe se.”
Paradoks spasenja
Iz ove tri priče možemo izvući mnoge pouke. Sve tri nas podsjećaju da spasenje zahtjeva pomoć sa strane. Bilo da je u pitanju pastir, žena koja mahnito traži novčić, ili otac koji čeka svoga sina: kada se izgubimo, Bog je taj koji preuzima inicijativu da nas spasi (Ivan 6,44). Kada postanemo svjesni svog bespomoćnog stanja, moramo donijeti odluku da se “vratimo kući” i dozvolimo Božjem Duhu da nas promijeni u novu tvar (2. Korinćanima 5,17). U Božjoj matematici 1% + 10% + 50% = 1 – jedan koji se izgubio. Božja spasonosna milost nadilazi brojke i vjerojatnoću. Čitav svemir promatra veliku borbu za sudbinu čovječanstva. Svaka nađena osoba podstiče uzvik radosti u nebeskim dvorovima. Svaka odluka protiv Krista izaziva suze i bol u nebeskoj obitelji.
Promatrajući mnoštvo koje je slušalo Njegove ključne priče o nebeskom kraljevstvu, Isus je tragao za onima koji će čuti i prigrliti Božju spasonosnu i preobražavajuću milost. On i danas još uvijek traga.
Gerald A. Klingbeil