Bog je ljubav, kaže Biblija. On oprašta, strpljiv je, milosrdan i sažaljiv prema grešnim ljudima. Ali grijeh je u svojoj biti opak i razoran po čovjeka. Čovjek, koga Bog duboko voli, i grijeh, koji Bog duboko prezire, sjedinjeni su. Jesmo li svjesni opake bolesti koju nosimo u svome umu? Kako Bog gleda na to smrtonosno zajedništvo čovjeka i grijeha?
Jednog ugodnog poslijepodneva, dok radite u svom dvorištu, dogodi se da vaš susjed prolazi pored vas. Budući da je zastao za trenutak, vi primjećujete da je njegova odjeća mokra. Pitate ga što se dogodilo, a on vam kaže da je prije nekoliko trenutaka prolio na sebe nekoliko posuda benzina dok ih je pokušavao skinuti s police.
Vi savjetujete svome susjedu da se presvuče što je prije moguće. Vi mu objašnjavate kako je jako opasno hodati u odjeći natopljenoj benzinom. Ako se slučajno približi vatri, zapalit će se i živ izgorjeti.
Vaš susjed s pozornošću sluša vaše prijekore, a onda vam objašnjava da će presvući svoje radno odijelo, ali najprije mora spaliti hrpu suhog lišća u svom dvorištu. Vi sada postajete još uporniji u svom nagovaranju da on odmah skine tu mokru odjeću. On ne smije prići vatri u odjeći natopljenoj benzinom. Ali svi vaši ljubazni i dobronamjerni savjeti nisu dovoljni. Vaš susjed sakuplja hrpu lišća i drugog smeća, i dok prilazi vatri, vjetar nosi plamene jezike u njegovom smjeru. Sljedećeg trenutka vaš susjed gori od glave do pete i ništa ga ne može spasiti. On se nalazi u benzinskom paklu.
To je, naravno, samo jedna usporedba. Sretni smo što nitko s zdravim razumom nije tako nerazborit. Ali pričekajte trenutak! Većina nas je u nekom smislu nerazborita kao i taj čovjek. Mi hodamo naokolo natopljeni benzinom grijeha.
Sve što je zaprljano i zagađeno grijehom postaje zapaljivo u Božjoj blizini. Jasno je da se čovjek u odjeći natopljenoj benzinom igrao sa smrću, ali zar i mi ne činimo isto hodajući nepokajani, uprljani nepriznatim i neoproštenim grijesima?
Opisujući pravednu stranu našega Boga, koji ne može dopustiti da zlo vječno muči ljude, Biblija kaže: “Naš je Bog oganj koji proždire”. Martin Luther je to izrekao na svoj način kada je rekao da je Bog “goruća peć, koja isijava ljubavlju”.
Prorok Izaija upozorava na zapaljivost grijeha: “Junak će biti kučina, a iskra djelo njegovo, zajedno će izgorjeti, a nikoga da ugasi.”
“Začeste sijeno, rodit ćete slamu; dah moj proždrijet će vas kao oganj. Narodi će biti sažgani u vapno, kao posječeno trnje što gori u vatri.”
Upravo je Božja svetost, vatra koja spaljuje grijeh, Adama i Evu natjerala da bježe od Božje prisutnosti u Edenskom vrtu. Nakon što su zgriješili oni se više nisu osjećali ugodno u njegovoj prisutnosti, već su se sakrili u grmlje.
Kada je Božji Sin došao na svijet, kao Isus Krist, on se nije usudio pojaviti u svojoj božanskoj slavi da grešni ljudi ne bi umrli u njegovoj nazočnosti. Samo je uzevši ljudsko tijelo mogao boraviti među njima bez opasnih posljedica.
Taj isti Isus, Bog, uskoro će se vratiti među nas, ali ovaj put neće skrivati svoju slavu. I nije potrebno zaklanjati božansku slavu od onih po koje će doći – od vjernih, pokajanih ljudi kojima su grijesi oprošteni. Svatko nepokajan, čiji grijesi nisu oprošteni, neće moći opstati u Božjoj prisutnosti. I to ne zato što bi Bog želio ubiti grješnike, već zato što se, poput čovjeka s odjećom mokrom od benzina, nisu htjeli osloboditi grijeha. Bog je oganj koji sažiže grijeh ma gdje se on nalazio. Ako izaberemo ostati u grijehu, Božja će prisutnost, nažalost, eliminirati i nas.
Nemoguće je prenaglasiti strahotu pobune protiv Božje volje. Biblija na mnogo mjesta ističe razornu silu grijeha u nama. On je kao benzin u ljudima koje je Bog s ljubavlju stvorio. Stalna, ubitačna prijetnja našem opstanku.
Božja je želja da nijedna osoba ne bude uništena kada se Isus pojavi u svojoj slavi. Krist je prvi put došao, kako sam kaže, “da traži i spasi što je izgubljeno”. Zato je i podnio krajnju kaznu za naše grijehe – umro je ostavljen od Boga da nijedan član ljudske obitelji ne bi doživio tu strahotu. Isto tako i cilj njegovog drugog dolaska je da ljudima omogući život. On će opet doći da bi darovao vječni život svima onima koji su se još u ovom životu odricali grijeha i živjeli vjerno njegovoj volji. Ali ako odlučimo ostati buntovni i ovaj kratki život koji nam je darovan protratimo nevjerno, pokazat ćemo Bogu da nismo zavrijedili dobiti trajni život.
Vječno odredište svake osobe ovisi o njezinom vlastitom izboru. Svaki od nas će na kraju iskusiti ono što je izabrao. Tako će se definitivno pokazati da Bog poštuje osobni izbor svake osobe. Zato je i poručio svečanim tonom u Bibliji: “Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. ŽIVOT, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta ON je život tvoj.”
Arnold Valentin Wallenkampf