Do kolovoza uveče 1979., kad sam povjerovao u Isusa, nisam znao gotovo ništa o kršćanstvu. I ono malo što sam znao pokazalo se da je bilo pogrešno. Ne znam gdje se ova ideja začela, ali ja sam od djetinjstva do odraslosti mislio da su kršćani uvijek sretni i da nikad nemaju problema jer se Isus brine za njih i daje im sve vrijeme mir.
Nedugo nakon te kolovoške večeri su me stvarnost i Sveto pismo „control-alt-deleted“ iz tih pogrešnih zaključaka. Volim Isusa, On mi je dao bolji život nego što zaslužujem, i držim se svih Njegovih obećanja. Ali kako sam sám vidio i kod drugih koji također vole Isusa i žele biti poslušni Gospodinu, teško da je život slobodan od problema, uvijek sretan i ispunjen mirom. Ponekad samo činjenica što ste živi daje dojam kao da vam škripac istiskuje dušu, bilo da je pokrivena ili nepokrivena Kristovom pravednošću.
Zato je ovaj tekst tako snažan, tako dalekovidan. U Propovijedi na Gori Isus je koristio prirodu – ptice, travu, ljiljane – kao zorne pouke o Božjoj ljubavi i brizi. Čak i ako postanemo optimistični u onome što ovaj svijet sadrži, čak i s uvjeravanjem u Božju ljubav i brigu koju otkriva, Isus kaže: „Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.“ (Mt 6,34.)
Svaki dan ima dosta svojega zla. Isus nije rekao koji dan. I nije trebao – svaki je to dan mogao biti. Bilo prije ili poslije Krista, ponedjeljak ili nedjelja – uključujući i prijestupnu godinu – prema Isusu svaki dan ima dovoljno „zla“ za sebe. Zašto brinuti za sutra kad je danas dan pun zla? Sutra će ga opet biti dovoljno.
Grčka riječ prevedena sa „zlo“ (kakia) ima izrazito negativno značenje: malignost, zlovoljnost, zloba, pokvarenost, zlo. Ima ih mnoštvo u drugim grčkim spisima osim Novog zavjeta. Prema tome, nije čudo da se ne trebamo iznenaditi kad se pojavi malignost, zlovolja, zloba, pokvarenost i nevolja. Pošto svaki dan ima „dovoljno“ kakia, pitanje nije zašto nam se danas dogodilo zlo, već zašto se nije dogodilo. Kako smo izbjegli zlo, čak i za jedan dan, kad ga, prema našem Gospodinu, svaki dan ima dovoljno? Odgovor može biti samo zahvaljujući Božjoj dobroti i ničemu više.
Da, Bog hrani ptice; da, ljiljani „ne muče se niti predu“ (Mt 6,28); da, Bog zna da su nam potrebni hrana i odjeća. Ali Božje postojanje, i čak Njegova ljubav – kako su otkriveni u svemu od hranjenja ptica do umiranja na križu – ne jamči da će život biti udoban i lijep. Život nije takav. On može biti težak, gorak i nezasluženo mučan. A Biblija, s jednog kraja do drugoga, svjedoči kako je težak, gorak i mučan. Zato nam Isusov savjet pomaže da se sjetimo (to ne znači da smo zaboravljivi) da živimo u svijetu palom u grijeh, malignom, zlobnom, pokvarenom i izopačenom, čiji su dani, od zalaska do zalaska sunca, bez izuzetka ispunjeni s kakia.
I upravo zbog tog zla trebamo se uhvatiti biblijskih obećanja kao što su ova: „U življenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim što imate! Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti.“ (Heb 13,5.) I ovo: „Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?“ (Rim 8,31.32.) A i ova: Rimljanima 8,38.39; Izaija 65,17; Rimljanima 8,1.2; Izaija 41,10; 2. Korinćanima 1,2-4; Ivan 14,27; Efežanima 3,16-19; 2. Korinćanima 4,16-18; Filipljanima 4,19; 1. Solunjanima 4,16.
Da, svaki dan ima dosta svoga zla. Ali Isus na križu – gdje je na sebe uzeo sve kakia od svakog dana – dokazuje da su Njegova ljubav i Njegova milost dovoljna da nas osposobe, usred zla, da pretrpimo, sve do kraja.
Cliff Goldstein