Dobra je zaboravnost jednako važna kao i dobro pamćenje. Naš um, uglavnom, nastoji upamtiti lijepe trenutke u životu. Pamćenje – svjesno i nesvjesno – pokušava duboko zakopati bolna iskustva. I to je divan mehanizam, dar od Boga. Ali ponekad ružna sjećanja ne žele nestati. U većini slučajeva pokušavanje da se nešto zaboravi nije dovoljno.
Opsjednutost grijehom, razočaranjima ili neuspjesima je kao da dodirujete vrata svježe obojana crvenom bojom. Prisjećajući se svojih padova, mi ostavljamo mrlje na sadašnjosti. Tako pojačavamo svoj osjećaj krivnje zbog grijeha ili nečega čega se sramimo. Kako se, dakle, izboriti za dobar zaborav?
Kao prvo, učinite sve da stvar iz prošlosti popravite što je više moguće. Priznajte si prijestup, suočite se s njime i odlučite okrenuti se suprotno. Rekli bismo, pokajte se. Teško je zaboraviti greške dok se ne pokušaju ispraviti.
Neki je čovjek jednom pisao vlasniku trgovine u kojoj je krao: “Ne mogu spavati. Muči me grizodušje. Evo, šaljem vam ček na 300 kuna. Ako i dalje ne budem mogao zaspati, poslat ću vam ostatak onoga što sam uzeo.” Žalosno je što taj čovjek nije bio svjestan težine svoje greške. Pravo bi ga pokajanje potaklo da pošalje odmah cijeli iznos.
Čitajte i pokušajte moliti Davidov psalam 51. “Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom… Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” Davidov život nije bio bez grijeha, a ipak je u Bibliji poznat kao čovjek po Božjem srcu zato što se znao pokajati cijelim srcem. Nakon što povjerujete u Božji oproštaj, spremni ste zaboraviti prošlost. Pokajani i obraćeni Pavao piše: “Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem.”
Preusmjerite proces pamćenja. Kako? Pamćenje se ojačava ponavljanjem. Onako kako ste patili zbog grijeha koji su vas progonili u sjećanju svaki put kada ste se vraćali u prošlost, isto tako sada ne morate patiti. Kada ste iskreno sebi i Bogu priznali, te se pokajali, stekli ste novo iskustvo pobjede. Sada slobodno možete posjetiti prošlost i prisjetiti se greške, jer je to prirodan proces i ne treba se boriti protiv prirode, ali ovoga puta ne morate ići nizbrdo, propadati i patiti. Počnite od toga trenutka iz prošlosti i podignite glavu. Pa nije li vam Bog pokazao da je uz vas kada vam je oprostio i pozvao na promjenu? Tako se pri sljedećem porazu možete ohrabriti na tim starim padovima, znajući da vam je s desne strane nebeski pomoćnik.
U skladu s time, pokušajte misli o sramnoj prošlosti zamijeniti uzvišenijim mislima. Mnogi vam iskusni kršćani mogu potvrditi da u dubokom razmišljanju o Isusu i njegovoj žrtvi na križu postoji velika moć za grešnika koji pati. Čitajte evanđelje po Mateju, 27. poglavlje.
Božja je ljubav veća od bilo čega što ste učinili ili propustili da učinite. U Bibliji pišu ove riječi ohrabrenja ljudima: “Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje… Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio.” Sveto pismo jamči da kada Bog oprašta, on i zaboravlja: “Jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.” Razmislite – kada Bog tvrdi da oprašta i zaboravlja, tko ste vi da se toga sjećate?
Željko Bošnjak