Prije nekoliko godina uzeo sam jedan dio godišnjeg odmora kako bih svoje troje djece odveo u posjet rođacima, koji su živjeli daleko od nas. Tijekom odmora sve je bilo u redu. Svi smo se dobro zabavili. Čak je i naš povratak počeo dobro. Nakon dva sata leta, stigli smo u mjesto gdje smo prešli u svoj automobil. Zatim još nekoliko sati vožnje. Kada smo stigli u grad, do kuće smo imali još 15 km neasfaltirane ceste. Pošto je bilo oko dva sata u noći, odlučio sam da prenoćimo kod prijatelja. Ali klinci su se pobunili. Oni su željeli što prije stići kući. Lokalni je radio javio da se u našem kraju upravo očekuju obilne snježne oborine. Objasnio sam djeci situaciju i upitao sam ih jesu li sigurni da baš sada žele kući. Ostali su tvrdoglavo pri svojoj odluci. Tako sam krenuo.
U početku je bilo vrlo malo snijega na cesti. Međutim, što smo bili bliže cilju, auto je ulazio u sve dublji nanos. Na samo četiri kilometra od kuće, kotači su počeli proklizavati u mjestu. Naježio sam se pri pomisli da smo zaglavili u pustari.
Budući da je bilo oko tri sata u noći, mislio sam da bismo trebali ostati u vozilu i sačekati jutro, kada možemo potražiti pomoć. Ali svi smo bili previše željni toploga doma te smo odlučili poći pješice. U početku je to izgledalo kao dobra zabava. Klinci su se igrali u snijegu, svaki prteći svoju stazu. Ali nakon jednog kilometra, avantura je postala zamorna. Djeca su shvatila da je mnogo lakše hodati iza mene, koračajući po stazi koju sam ugazio u dubokom snijegu.
Na pola puta do kuće, bio sam već dosta iscrpljen, a nanos snijega je bio upola veći nego na početku. Poželio sam da legnem i malo zadrijemam. Ali sam na umu imao da se u tom slučaju ne bih samo ja smrznuo. Misao na moju djecu dala mi je snagu da nastavim probijati se kroz nanos. Gotovo na svakom koraku molio sam Boga da mi da snagu za još jedan korak. Nakon nekoliko sati napornog hodanja i smrzavanja, naš nam je topli dom izgledao kao raj!
Slično tome, i Isus je došao da probije put od svijeta do Božjeg kraljevstva. Jedini način da stignemo u naš vječni dom je da hodamo za Isusom, stazom koju je on načinio. Mogli bismo izdvojiti nekoliko razloga za to.
Isus je došao da nam pokaže pravu sliku o Bogu. Mnogi zamišljaju Boga kao strogog policajca s pendrekom, koji postoji da bi ograničio njihovo ponašanje. Isus je rekao jednom svom učeniku: “Toliko sam vremena s vama, i ti me, Filipe, nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” Kad promatramo Isusa od rođenja do križa, možemo vidjeti da je sve što je činio bilo čin nesebičnog davanja ljudima. On je poučavao druge, hranio ih, liječio i konačno, umro za druge. Kroz njegov život i riječi lako možemo vidjeti da je Bog pun ljubavi za nas. To je jedan od razloga zašto bismo trebali poći za njim stazom koju je načinio svojim životom i riječima.
Isus nam je bio primjer kako treba živjeti. On je znao da ljudi bolje uče ako vide ono što treba naučiti. Iako se detalji i okolnosti njegovog života mogu razlikovati od naših, ipak postoje načela koja bi nam trebala biti zajednička. Biblija kaže da ako tko tvrdi da je kršćanin, onda treba i živjeti tako kako je on živio. Na primjer:
– Kako nadvladati iskušenje koje nam dođe u misli? Isto kao i Isus. Trebali bismo čitati i pamtiti biblijske riječi, da bismo ih imali na umu u trenucima kušanja.
– Kako odgovoriti kada se s nama postupa loše? Isto kao i Isus. Zlo je uvijek nadvladao dobrim.
– Isus se i krstio da bi nam bio primjer. Njemu nije bilo potrebno krštenje koje je simbol odricanja od grešnog života i simbol očišćenja. On je to učinio kao uzor kako bismo trebali u svemu izvršavati Božju volju, kako je i sam rekao prilikom krštenja.
– Isus je mogao mirno spavati na brodiću usred jake bure i tako nam dao primjer povjerenja u Boga.
Najjači razlog da svaki član velike ljudske obitelji postojano slijedi Isusa je svakako njegova požrtvovnost za nas. Kada promatramo njegov život i razmišljamo o njegovoj smrti na križu, gotovo da možemo čuti Božjeg Sina kako nam govori: “Volim te toliko da ću radije postati čovjek, podnositi teškoće, čak i umrijeti, nego dozvoliti da propadneš vječno zbog svog grijeha.”
Isus je svojim naporom probio stazu između nas i Boga, koju je grijeh zatrpao. On je i umro samo da bismo imali put u vječni život. Ako budemo išli svojim prtinama, mogli bismo odlutati i umrijeti zauvijek. Zato je najbolje potražiti Isusa i krenuti njegovim putem. Dok njega gledamo u svetim biblijskim spisima, možemo biti sigurni da pred sobom imamo pravi uzor. I dokle god ga slijedimo, možemo biti sigurni da ćemo stići u svoj topli dom.
Doug Batchelor