U trenutku kad je Bog stvorio svemir, najbitniji element za njegovo daljnje održavanje postali su zakoni. Bez njih bi mnoštvo sunaca i planeta što ih je Bog rasuo po svemirskom beskraju bilo odavno uništeno u sveopćoj kataklizmi.
Neki od zakona poznati su i nose imena znanstvenika koji su ih otkrili. Tu su Newtonov zakon o sili teži, Keplerovi zakoni o gibanju planeta, Snellov zakon o lomu svjetlosti, Ohmov zakon o odnosu električnih sila, Boyleov zakon o plinovima, Mendelov zakon o nasljeđu, Fechnerov zakon psihologije, ili pak Einsteinov zakon relativnosti. Dakako, to nisu ljudski već božanski zakoni. Znanstvenici su samo otkrili ono što je Bog uspostavio tisućama godina ranije.
Vaša Biblija objavljuje temeljnu istinu: “Samo je jedan zakonodavac” (Jakov 4,12), i tvrdi da je to Bog“Bog nije Bog nereda, nego reda.” (1. Korinćanima 14,33) Prema tome, kad je planirao savršeno kretanje zvijezda i beskrajno skladno uredio djelovanje molekularnih i atomskih sila, bilo je prirodno da stvaranje našeg svijeta i njegovo naseljavanje novom rasom bude usklađeno s osnovnim zakonima što ih je sam postavio.
Kad je rekao: “Neka proklija zemlja zelenilom — travom sjemenitom, stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme” (Postanak 1,11), Bog je ne samo izrazio želju već i zakon što su ga stručnjaci za hortikulturu kasnije otkrili.
To jednako vrijedi i za Njegovu objavu: “Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti, stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!” U ovome je obuhvaćen zakon o nasljeđivanju, koji izaziva divljenje suvremenih biologa. A kad je Bog govorio Adamu o plodu sa stabla spoznaje dobra i zla: “U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Postanak 2,17), On mu je zapravo objavio još jedan osnovni zakon: neposlušnost donosi kaznu ili, kako je Pavao jezgrovito rekao: “Jer je plaća grijeha smrt.” (Rimljanima 6,23)
Sav život na ovom planetu određen je zakonima, doduše ne napisanima na papiru, pergamentu ili kamenu, ali zato ne manje stvarnima. Sasvim je umjesno pretpostaviti da je Bog prenio Adamu, kruni svog stvaranja, spoznaju o velikim osnovnim načelima ispravnog življenja, što su kasnije obuhvaćena u Deset zapovijedi.
Abraham ih je sigurno poznavao, jer je Bog četiri stoljeća prije Sinaja rekao: “Abraham (je) slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!” (Postanak 26,5)
Za teškog izraelskog robovanja u Egiptu postupno je iščezla spoznaja o Božjim pravilima ponašanja. Bilo je hitno potrebno njihovo obnavljanje. Stoga se i zbio onaj veličanstveni prizor na “Božjoj gori”, kad je Vrhovni Zakonodavac sišao, razgovarao s Mojsijem i dao mu “dvije ploče Svjedočanstva, ploče kamene, ispisane prstom Božjim”. (Izlazak 31,18)
Na tim kamenim pločama bilo je upisano Deset zapovijedi određenih za čovjekovu dobrobit, da ga vode putovima pravednosti i sačuvaju od zla.
Tih Deset zapovijedi naći ćete u knjizi Izlaska 20,2-17. Naučite ih napamet. Bog ih je dao za vaše dobro. Evo ih:
1. “Nemoj imati drugih bogova osim mene.”
Dajmo Bogu prvo mjesto u svom životu.
2. Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, i1i dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran, koji kažnjavam grijehe otaca — onih koji me mrze — na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.”
Bog nikome neće dopustiti da s Njim dijeli štovanje koje pripada samo Njemu. Stoga se moramo čuvati od idolopoklonstva u bilo kojem obliku. Ne smijemo se klanjati kipovima, slikama, ljudima, novcu ili bilo čemu svjetovnome. Naše štovanje pripada samo Bogu.
3. “Ne izgovaraj uzalud ime Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime Njegovo.”
Moramo poštovati sve što je u svezi s Bogom. Uzimati Njegovo ime kao ispraznu riječ za kletvu, u Njegovim je očima težak grijeh.
4. “Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga dana je subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni tvoj sluga, ni tvoja sluškinja, ni tvoja živina, niti stranac koji se nade unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.”
Ova najduža od Deset zapovijedi poziva nas da se sjetimo dana odmora i bogoslužja što ga je Bog u početku odvojio za najveće čovjekovo duhovno dobro. Sedmi dan svakoga tjedna treba držati svetim danom, Božjim danom, danom posebnog zajedništva i prijateljstva s Bogom.
5. Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj.”
Moramo štovati svoje roditelje uz sve što to znači glede zakona i reda u domu.
6. “Ne ubij!”
Život drugih trebamo cijeniti kao svoj vlastiti. Nikoga ne smijemo mrziti. U našem srcu ne smije biti mjesta za pomisao na ubojstvo.
7. “Ne čini preljuba!”
Budimo čisti u svim svojim mislima i postupcima, izbjegavajući svaki nagovještaj zla.
8. “Ne ukradi!”
Budimo pošteni u svim svojim odnosima s bližnjima, u svojim poslovima, u novčanom poslovanju i u našem služenju Bogu i ljudima.
9. “Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!”
Govorimo istinu uvijek, u svakoj prigodi, ali govorimo “istinu u ljubavi” (Efežanima 4,15).
10. “Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što pripada bližnjemu tvome!”
Budimo zadovoljni onim što nam je Bog dao, ne zavideći drugima što im ide bolje nego nama. Budimo darežljivi, a ne pohlepni; obzirni, a ne sebični.
Takav je Božji zakon kako ga nalazite u svojoj Bibliji. Njegove su zapovijedi jednostavne i logične. S druge strane, toliko su duboke da mogu “suditi nakane i misli srca” (Hebrejima 4,12). Charles H. Spurgeon napisao je u svezi s tim Zakonom: “Nema nijedne suvišne zapovijedi, nijedne koja bi nedostajala. On je toliko neusporediv da je njegovo savršenstvo dokaz božanskog podrijetla.” (Sermons, sv. 2, str. 280)
David je rekao: “Savršen je Zakon Jahvin — dušu krijepi; pouzdan je propis Jahvin — neuka uči.” (Psalam 19,8) Kad je Bog odlučio stvoriti čovjeka, stvorio je i zakone koji trebaju upravljati njegovim aktivnostima. Ponovio ih je na Sinaju i predao ih Mojsiju. Deset zapovijedi određeno je za čovjekovu dobrobit, da ga vode putovima pravednosti i sačuvaju od zla. Naći ćete ih u Izlasku 20,2-17. Naučite ih napamet; Bog ih je dao za Vaše dobro!
“O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam.” (Psalam 119,97) David se stalno molio: “Otvori oči moje, da gledam divote tvoga Zakona!” (18. redak)
Pavao je taj Zakon nazvao svetim, pravednim i dobrim (Rimljanima 7,12), a Jakov ga proglasio “savršenim Zakonom slobode” (Jakov 1,25).
On je to sve — i više. Nije čudo što ga je Vrhovni Zakonodavac oblikovao kako bi zadovoljio potrebe bića koja je sam stvorio i koja je silno volio. Ne možemo dovoljno istaknuti vrijednost Deset zapovijedi. Mnogi su ih predugo zanemarivali.
“Nevolje našeg vremena”, rekao je John Drewett, “posljedica su kršenja Zapovijedi, i samo kad ljudi usklade svoj društveni i osobni život s Božjim zakonom, kako je objavljen u Starom zavjetu a ostvaren u životu Isusa Krista, samo će se tada na Zemlji uspostaviti mir, pravda i zdravo rasuđivanje.” (The Ten Commandments in the Twentieth Century, str. 13)
Na svojim evangelizacijama Billy Graham je dao slične izjave o važnosti Dekaloga. Ti ljudi i mnogi drugi ponovno otkrivaju koje je namjere Bog imao kad je dao svoj Zakon. Oni shvaćaju veliku istinu koju je Mojsije iznio u svoje vrijeme: “Naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vršimo u strahopoštovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da živimo, kao što je to danas.” (Ponovljeni zakon 6,24)
Bog je želio da Njegov Zakon bude blagoslov. Kao što je David rekao: “Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu Njegovu misli dan i noć. On je kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.” (Psalam 1,1-3)
Značajno je što i posljednja knjiga Vaše Biblije spominje taj blagoslov: “Na tome se temelji postojanost svetih koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,12)
Arthur S. Maxwell