Postoje samo jedna vrata koja vode u vječni život. To je Isus. Kao što snježna bjelina tijekom zime prekriva cijeli krajolik, tako je i Krist umro za SVE ljude. Njegova smrt na križu, ipak, NE JAMČI SPASENJE SVAKOME. Zbunjuje li nas ta izjava? Pogledajmo zašto je to tako.
Jabuka u dvorištu iza kuće je po prvi put donijela rod, i to samo jednu jabuku. Mama je rekla malom Željku da se pažljivo lopta s prijateljima, i ne u blizini jabukovog stabla. Međutim, djecu je ponijela igra i dogodilo se upravo ono što nitko nije želio. Lopta je pogodila zelenu jabuku i ona je pala na zemlju. Kada to nitko nije vidio, Željko je otišao u kuću, našao majčin pribor za šivanje te uzeo malo konca kojim je, zatim, privezao peteljku jabuke za granu na kojoj je rasla. Tako je jabuka ponovno visjela na drvetu.
Željkova mama danima je motrila mladi plod na jabukovom stablu čekajući trenutak kada će sazrjeti za branje. Ali je uskoro primijetila da jabuka ne izgleda tako svježe i zdravo kao ranije. Kada je prišla stablu, otkrila je da je jabuka samo privezana za grančicu običnim koncem. Shvatila je zašto se plod sušio. Nije imao životodavnu vezu sa stablom.
Postoje mnogi kršćani koji kažu da vjeruju u biblijsku istinu, ali ne održavaju životodavnu zajednicu s Isusom. Gospodin je rekao: “Ja sam trs, vi ste loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti. Ako tko u meni ne ostane, bacit će se kao loza napolje i osušit će se.” A ono što nas drži u zajedništvu s Kristom je VJERA.
Budući da često na različit način upotrebljavamo riječi “vjera” i “vjerovanje”, možda među njima ipak postoje razlike. Vjerovanje se zasniva na informaciji, na saznanju, recimo, iz Biblije. Vjerovanje je cestovni zemljovid koji pokazuje put ili pravac putovanja. Vjera se, pak, ne zadovoljava pukim poznavanjem puta. Osoba koja posjeduje vjeru koristi saznanje iz Biblije da putuje putem Božje volje. Vjera je povjerenje.
Jedne sam zime s prijateljem stajao na rubu malog jezera, nadomak grada. Nekoliko su prethodnih noći bile prilično hladne i led na jezeru je bio deblji od pet centimetara. Dok smo promatrali led, ja sam primijetio: “Led je dovoljno jak da izdrži tvoju težinu.”
“VJERUJEM TI”, odgovorio je moj prijatelj, ali se nije niti pomakao prema jezeru. On je posjedovao vjerovanje u informaciju koju sam mu dao o ledu, ali nije posjedovao vjeru. Da je imao vjeru, ili povjerenje u ono što sam rekao, on bi prošetao po ledu.
Na isti je način spasonosna vjera stav potpunog povjerenja i odanosti Isusu. Ona vodi k predanju Bogu, njegovim planovima, putovima i vršenju njegove volje. Tu se nalazi razlog zašto Kristova žrtva za grijehe SVIH ljudi ne jamči spasenje svakome – bez povjerenja u Boga i poslušnosti njegovoj volji on ne može dati vječni život. Divlja patka, guska i ostale plivajuće ptice, predaju se vodi znajući da će ih ona održavati u potrazi za hranom. Međutim, ptice močvarice, lukave i mudre, stoje jednom nogom na dnu jezera. One ne poznaju i nikada neće ni znati za slobodu plivanja i što to znači biti nošen strujom. Da bi to iskusile, ptice močvarice moraju podignuti nogu kojom stoje na muljevitom dnu i vjerom se predati vodi. Bez toga se ne može zaplivati.
Onome koji ne vjeruje, vjera se čini kao veliki rizik. Nevjerni kršćanin je kao osoba koja jednom nogom stoji na dnu rijeke. Ali plivaču ta ista rijeka pričinjava radost. Što je voda dublja, on se ljepše osjeća kada se održava na sili vodenog toka. Osoba sa pravom vjerom predaje sebe Isusu i svoje odluke usklađuje s Božjom voljom otkrivenom u Svetome Pismu.
Isus kaže: “Evo, stojim na vratima i kucam. ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu.” On kuca na vrata svake osobe. Ali njegovo kucanje ne znači i da on može automatski ući u nečiji život. Dio jedne kršćanske pjesme glasi: “Isus još kuca na vrata tvog srca… Ustani sada i vrata otvori”. Biblija nudi vijest o spasenju od grijeha svakome zato što Bog voli svakoga, ali ne voli svatko Boga. Samo ljubav i povjerenje prema Isusu Kristu uistinu će vas motivirati da ustanete i otvorite vrata svojega života. Samo će vas prava vjera u njega osposobiti da budete poput plodne loze na trsu, dok će vas puko vjerovanje u kršćanski nauk učiniti da budete poput jabuke privezane koncem za granu.
Svakodnevno prijateljstvo s Kristom kroz Bibliju, molitvu i služenje bližnjima, omogućava stalno dotjecanje njegovog svetog života našem umu. A plod toga zajedništva je vječni život s našim Stvoriteljem.
Arnold Valentin Wallenkampf