Jeste li pokušali na Googleovoj tražilici upisati riječ “Bog”? Dobit ćete zaista mnogo rezultata pretraživanja. …
Naša ljudska vrsta opsjednuta je višom silom. Čak i oni koji smatraju da je Bog mrtav, umjesto da Ga ostave da počiva u miru, imaju potrebu da o tome raspravljaju sa svojim prijateljima vjernicima. Što, dakle, ako On doista postoji, a naša se opsjednutost odnosi na stvarno Biće? Kakav je On? Kako možemo upoznati osobu koju ne možemo vidjeti, iskusiti ili dodirnuti?
Bog se odlučio pokazati ljudskom rodu u obličju Isusa Krista, Božjega Sina koji je u Izraelu živio trideset tri godine služeći i pokazujući ljubav. Tijekom svojih posljednjih dana na Zemlji, razgovarao je sa svojim Ocem o muškarcima i ženama koje je nazvao svojim prijateljima i zamolio Ga da im daruje vječni život. Evo kako Ga je On opisao: “A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) On je znao da je Njegovo postojanje omogućilo ljudima da upoznaju Boga na tako blizak način kao što poznajemo svoje prijatelje.
Ljudski rod stječe spoznaju na tri načina: putem razuma, iskustva i objave. Nijedan od ovih načina ne stoji sam za sebe. Iskustvo uvijek moramo provjeravati razumom, a razum uvijek moramo provjeravati na osnovi Božje objave i iskustva u opipljivom svijetu.
Za prikaz brojnih načina upoznavanja Boga bio bi nam potreban mnogo veći prostor od ovog članka.
Ovdje vam želim navesti čudesne priče o ljudima koji su upoznali Boga cijelim svojim bićem – putem razuma, iskustva i Božje objave – i prikazati vrijednost koju su oni vidjeli u svojoj zajednici s Njim.
Mojsije
Mojsije vjerojatno nije nimalo nalikovao na Charltona Hestona iz poznatog holivudskog filma. Sigurno je bio još neobičniji od njega. Uostalom, on je bio egipatski kraljević: školovan, poučen vještinama ratovanja i čovjek visokog morala. Imao je naglu narav. Jednom je vidio kako nekog roba nepravedno kažnjavaju i prešao na djelo, ubio nadglednika poslova i zakopao ga u pijesak. Tako je dospio u prognanstvo u pustinju gdje je čuvao ovce. Toliko o tome što je značilo biti kraljević u najmoćnijem kraljevstvu onog vremena.
No Bog se želio objaviti Mojsiju pa je to i učinio. Na planinskoj padini zapalio je grm i nije dopustio da izgori. Za Mojsija je Bog bio vatra i žar. Taj susret nadahnuo ga je da se vrati u Egipat i pod Božjim vodstvom oslobodi izraelske robove. A kada je došlo vrijeme da Izraelci saznaju kako trebaju živjeti, Bog je Mojsiju dao Deset zapovijedi. Mojsije je molio Boga da mu pokaže svoje božansko lice.
Evo što je Bog učinio: “Jahve prođe ispred njega te se javi: ‘Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću…'” (Izlazak 34,6) Ono što nas privlači Bogu nije Njegova bit, već Njegov karakter, a to nam je važno i kod ljudi.
Salomon
Salomon je bio kraljević. Imao je roditelje koji su vjerovali u Boga, no bili su krivi za preljub i ubojstvo. Bio je vrlo bistar, brzo je učio i gledao je kako njegova starija braća, jedan po jedan, zbog sebičnosti i gluposti gube pravo na krunu. A kada mu je otac David na samrtničkoj postelji predao kraljevstvo, Salomon je znao da pred njim stoji velika zadaća. Kratko vrijeme nakon preuzimanja krune, u snu se susreo s Bogom i molio za “pronicavo srce” (1. o kraljevima 3,9) kako bi mogao milosrdno vladati narodom. Za mladog Salomona Bog je bio mudrost.
No na kraju života koji je bio ispunjen vladanjem, gradnjom Hrama (koji je spadao među svjetska čuda) i druženjem s nekima od najmoćnijih i najljepših žena na svijetu, Salomon je pokazao pomalo zajedljiv stav prema životu: “A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem – i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem.” (Propovjednik 2,11)
Sve je vidio, uživao je u najboljem što je svijet mogao ponuditi i shvatio kako je sve ispraznost. Ostarjelom Salomonu Bog je dao smisao života. “Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke. Jer tko bi mogao jesti, tko li zadovoljan biti, osim po njemu?” (Propovjednik 2,24.25)
Jona
Jona je imao osobit odnos s Bogom u kojem su se izmjenjivali ljubav i mržnja. Dobio je poruku, koju je trebao prenijeti kralju i stanovnicima Ninive, da je Bog nezadovoljan nepravdom i nemoralom u njihovom gradu. Bog je želio da ih Jona pouči boljem načinu života, no ovaj nije htio biti ničiji glasonoša. Stoga se ukrcao na lađu koja je plovila prema Taršišu.
Kad je oluja zaprijetila potapanjem lađe na kojoj se nalazio, Jona je shvatio da ga Bog slijedi pa je skočio s lađe. Što je Bog sada trebao učiniti? Jona je njegov glasnik, a sada se pokušava utopiti! Bog se stoga brzo dosjetio i doveo je veliku ribu da proguta Jonu i omogući mu sluzavu vožnju do kopna. Nakon što je bio ispljunut na obalu, Jona se uredio i nevoljko pošao u Ninivu propovijedati njezinu propast i uništenje.
Jedini Jonin problem bio je u tome što su ljudi ozbiljno shvatili Božju poruku i promijenili svoj način života. A Bog je nagradio njihovu iskrenost. Nije uništio njihov grad. Jona je pozelenio! Bog previše oprašta, smatrao je Jona. Smatrao je kako je Bog od njega napravio budalu šaljući ga na zadatak čiji svršetak nije bio: “Eto, rekao sam vam!” Jona je u potpunosti promašio Božji cilj zbog kojeg je bio poslan.
Bogati mladi knez
Nema svatko velika iskustva u kratkim susretima s Bogom. Mladi odvjetnik, politički vođa, bio je od rođenja bogat. Imao je sve: novac, naklonost djevojaka, odjeću, moć. Ali želio je više. Bio je na vrhuncu, a ipak je osjećao kako mu nešto nedostaje. Potražio je Isusa i upitao Ga kako da pronađe Boga. Isus mu je rekao neka proda sve što ima, ostavi sav očaravajući sjaj i sljedećih nekoliko godina luta okolicom sa skupinom ribara.
Za ovog mladog, bogatog kneza Bog je bio prejednostavan. On je želio nešto što će se uklopiti u njegov složeni život i dati smisao praznini koja ga je okruživala. Ali kada mu je Isus rekao da odbaci prazninu, nije mogao. Nije bio spreman platiti cijenu promjene vlastitog života.
Marija
Marija Magdalena živjela je u sjeni uspjeha i sposobnosti svoje starije sestre Marte. A onda se srela s Isusom, čovjekom kojeg nije mogla prosuđivati na temelju Njegovih prihoda. I bila je zadivljena. Sjedila je očarana kraj Njegovih nogu, a Njegove su riječi okrenule naglavačke sve što su ona, njezin brat i sestra dotad vjerovali. Radovala se kad je na Isusovu riječ oživio njezin umrli ljubljeni brat.
Za Mariju Bog je bio ljubav. Ljubav toliko opipljiva da je potrošila cijelo bogatstvo kako bi svoju zahvalnost pokazala u jednom jednostavnom činu ponizne ljubavi. Najskupljim mirisom tadašnjeg vremena oprala je Isusove noge brišući ih svojom kosom i ljubeći božanska stopala.
Vi
Možda ste se susreli s različitim ljudima koji su vam pričali o tome što Bog njima znači. Neke od ovih priča možda su privukle vašu pozornost. Neke su vas mogle nagnati na bijeg. Bog je učinio mnoge naizgled “lude” stvari kako bi različitim ljudima skrenuo pozornost na sebe. Zapalio je grm. Dao je ljudima mudrost i smisao. Spustio je oganj s neba. Poslao je veliku ribu umjesto čamca za spašavanje. No, On isto tako u čovjekov život može ući mirno preko onoga što pročita ili iskusi u svakidašnjem životu.
Ali Bog je više od priče. On je više od energije u poznatoj Einsteinovoj jednadžbi. Bog je Osoba koju treba iskusiti. Neka On govori vama, neka se upozna s vama osobno. O samome sebi je rekao: “Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,20) Ima još nešto. Bog je posvuda, On je sveprisutan, pa tako nikamo ne morate ići kako biste Ga pronašli. On je dovoljno velik da pronađe vas.
Holly Messenger