Bog je otkrio sebe i svoju volju svojim prorocima u posebnim izjavama istine i svojim je Svetim Duhom nadahnuo biblijske pisce da zapišu božanska otkrivenja kao pouzdanu i autoritativnu Božju Riječ. Duh također osvjetljava um onih koji nastoje razumjeti i protumačiti božanska otkrivenja.
Potreba za tumačenjem Pisma nastaje zbog ograničenosti ljudskog uma nasuprot beskonačnog Boga koji otkriva sebe i zbog zamračenosti tog uma grijehom. Potreba za procesom tumačenja postoji i zato što smo od biblijskih pisaca odvojeni vremenom, udaljenosti, jezikom i kulturom.
Proučavanje osnovnih načela i proceduru vjernog i pravilnog tumačenja Pisma nazivamo biblijska hermeneutika. Njezina je zadaća razumjeti što su pisci i božanski Autor Pisma namjeravali iznijeti i kako prenijeti i primijeniti biblijsku vijest na suvremeno čovječanstvo.
Konačni cilj tumačenja Pisma je izvršiti praktičnu primjenu svakog ulomka na čovjekov osobni život. Tumač mora nastojati da razumije kako osobno primijeniti svaki ulomak. Sveto pismo u biti treba čitati i prihvatiti kao da je osobno upućeno tumaču. Ono je Božja živa i aktivna Riječ za dušu.
Učenje o otkrivenju-nadahnuću je osnova za cjelokupni predmet tumačenja Biblije. Prema biblijskom izvještaju Bog je otkrio sebe i svoju volju u posebnim izjavama istine svojim prorocima (Heb 1,1). Nadahnućem Duha osposobio je svoje proroke da prenesu božansko otkrivenje kao pouzdanu i autoritativnu Božju Riječ (2 Tim 3,15.16; 2 Pt 1,19-21). Obećao je da će isti Duh koji je nadahnuo proroke, prosvijetliti um onih koji nastoje razumjeti značenje božanskog otkrivenja (Iv 14,26; 1 Kor 2,10-14).
Biblijska vijest nije ni skrivena ni opskurna; njoj nije potreban neki ezoterični vanjski ključ da otključa njezine tajne. Bog je dao Pismo kao otkrivenje cijelom ljudskom rodu. Međutim, ograničena ljudska bića nisu u stanju na svoju ruku shvatiti um Beskonačnoga (Job 11,7-9; Iz 55,8.9. Prop 3,11; Rim 11,33,34). Osim toga grijeh je zamračio, pa čak i oslijepio umove ljudskih bića (Rim 1,21; Ef 4,18; Iv 9,29-41), tako ona sama po sebi nisu sposobna ispravno protumačiti Božju Riječ. Zbog ljudskog problema shvaćanja Bog je u Svetom pismu pripremio ključ za objašnjenje njezina značenja i dao Svetoga Duha da vodi u biblijsku istinu (Iv 16,13). Nakon svog uskrsnuća, na putu za Emaus, sam Isus je protumačio (diermeneuo) “što se na njega odnosilo u svim Pismima” (Lk 24,27).
Već su u Starom zavjetu svećenici i leviti bili odgovorni za iznošenje Božje Riječi narodu (Lev 10,11; Pnz 33,10; Mal 2,7) i za tumačenje Božjeg zakona u različitim situacijama (Pnz17, 8-11; Ez 44,23.24). U doba Ezre i Nehemije leviti su čitali iz knjige Božjeg zakona “i razlagahu smisao, da narod može razumjeti što se čita” (Neh 8,8). Ovo je zahtijevalo prijevod s hebrejskog na mnogo poznatiji aramejski i objašnjavanje značenja izgnanicima koji su se nedavno vratili.
Novi zavjet jasno svjedoči da je tumačenje Pisma zadaća cijele Crkve i da nije ograničena na nekolicinu specijalista (vidi Dj 17,11; Ef 3,18.19; 5.10.17). Filip je etiopskom dvoraninu tumačio značenje Izaije 53 (Dj 8,30.31). Apostol Pavao upućuje Timoteja da “valjano propovijeda istinu” (orthotomeo, “ispravno reže”, DF) ili “pravo upravlja” riječju istine (2 Tim 2,15 – ŠA). U 2. Korinćanima 2,17 Pavao potvrđuje da nije kao mnogi koji “trguju riječju Božjom”. Grčka riječ ovdje je kapeleuo, “trgovati”, kojom aludira na pokućare koji su se u prodaji služili različitim trikovima. Prisutnost onih koji iskrivljuju Riječ ili njome trguju pokazuje potrebu za pažljivim tumačenjem.
Potreba za tumačenjem Pisma danas je još veća s obzirom na odvojenost u vremenu, prostoru i kulturi od biblijskih pisaca. Biblijski kanon je zaokružen prije gotovo dvije tisuće godina. Većina nas smo i geografski odvojeni od mjesta na kojemu je pisano Sveto pismo. Čak i današnji stanovnici Bliskog istoka žive u sasvim drukčijoj kulturi od one u biblijska vremena.
Različiti jezici – hebrejski, aramejski i grčki – zahtijevaju prijevod i tumačenje. Različiti društveni običaji; različite građanske, vojne i političke institucije, različiti gospodarski i tehnološki uvjeti; drukčiji načini razmišljanja – sve to i mnogo više toga zahtijeva primjenu procesa hermeneutike.
Richard M. Davidson