Negdje krajem četvrtog stoljeća pljačkaši su zarobili mladića rođenog u rimskoj Engleskoj. Doveli su ga u Irsku gdje je prodan u ropstvo. Njegovo je ime bilo Patrick, a za njega vjerojatno nikada ne biste čuli da nije činjenice da je u svom zatočeništvu upoznao Krista i proveo godine ropstva jačajući svoju vjeru proučavanjem i molitvom. Na koncu je uspio pobjeći od vlasnika i vratiti se u Britaniju gdje je obavio formalne studije te je na kraju zaređen u Francuskoj.
Jednog je dana Patrick imao viđenje u kojemu je čuo kako ga irski narod poziva: „Pozivamo vas, svetoga roba, da dođete i hodite među nama.“ Patrick se, dakle, vratio u Irsku kao kršćanski misionar, krstio je tisuće ljudi, podizao je crkve i zaređivao svećenike. Iako su u Irskoj radili i drugi misionari, ni jedan od njih nije bio tako uspješan kao Patrick.
Mnogo je priča i legendi o Patricku, no posebno se ističe ona o tome kako je svoje neobrazovane, poganske slušatelje poučavao da je Bog jedan Bog, ali istodobno i tri Osobe. Pokazao im je stabljiku s listom djeteline – biljke koja pokriva zelenu Irsku. „Ovo su tri lista, ali i samo jedan list“, objasnio je. „Tako je i s Bogom. Bog je jedan, no taj jedan je tri – Otac, Sin i Sveti Duh.“
Najzagonetnija doktrina
Tvrdnja da se Bog sastoji od tri zasebne, ali jednako i potpuno ujedinjene osobnosti – Oca, Sina i Duha Svetoga – vjerojatno je crkvena doktrina o kojoj se u povijesti kršćanstva najviše raspravlja. Strogi monoteisti, poput Židova i muslimana, pogrešno su je razumjeli, pa je smatraju dokazom da su kršćani mnogobošci. Čak su se i kršćanski vjernici borili s tim pitanjem. Robert South, engleski svećenik iz sedamnaestog stoljeća, jednom je napisao: „Jednako kao što onaj tko negira ovaj temeljni članak kršćanske religije može izgubiti dušu, tako i onaj tko se previše trudi razumjeti ga, može izgubiti razum.“
Vrlo je bitno vjerovati u učenje o Trojstvu, no uvjeravam vas da nije potrebno razumjeti precizan mehanizam ovih triju osoba u jednom Bogu. Kao i mnoge stvari o Bogu, tako smrtni umovi ne mogu ni ovo u potpunosti razumjeti. Ono što možemo razumjeti jesu Pojedine Osobe u Trojstvu te kako zajedno djeluju da bi nam pokazale Božju ljubav.
Otac, Sin i Duh
Za Izrael je postojao samo jedan Bog. Budući da su bili okruženi stranim narodima koji su imali mnoštvo lažnih bogova i božica, Bog je inzistirao da se Izrael ograniči na jednog pravog Boga. „Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom“ (Ponovljeni zakon 6,4). No čak i u Starom zavjetu bilo je naznaka da je Bog više no samo Stvoritelj, Osnivatelj naroda i Sudac. Izaija je predvidio dolazak Mesije (Izaija 7,14; 9,6) i iznio je široke naznake da On neće biti samo još jedan kralj, nego Netko tko će trpjeti u ime Svoga naroda (Izaija 53). Job je to nagovijestio izjavljujući: „Moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati“ (Job 19,25).
Isusov nastup uz tvrdnju da je Mesija uznemirio je uvriježeno uvjerenje da se Boga može razumjeti na samo jedan način. Isusova čuda i učenja bila su tako zapanjujuća da su čak i Njegovi neprijatelji morali priznati Njegov neuobičajen odnos s Bogom. Zamoljen da opiše taj odnos, Isus je rekao: „Ja i Otac jedno smo“ (Ivan 10,30). Ovo priznanje, da je i On Bog, naljutilo je Židove do te mjere da su Ga odlučili raspeti, a to mu je dalo priliku dokazati vlastito božanstvo tako što je oživio nakon što je umro.
Duh Sveti može biti najtajnovitiji i najteži za opisati od sve Tri Osobe Božanstva. Isus je govorio o Duhu kao Osobi koji će ih nastaviti voditi nakon što On ode (Ivan 15,26). Postoji dovoljno biblijskih tekstova o djelovanju Svetoga Duha da je jasno kako On nije tek neizravan način Božjeg utjecaja, već da je On stvarna Osoba.
Rane kršćanske rasprave
Biblija nikada ne koristi riječ Trojstvo, no ima nekoliko novozavjetnih upućivanja na Oca, Sina i Svetoga Duha kao kombinirane Osobe. Svaka od tih pojedinih Osoba je jasno opisana, a sve tri se često spominju čak u istom odlomku. U pitanju je slučaj iz 1. Petrove 1,2, u kojemu je apostol, obraćajući se svojim čitateljima, rekao da su „izabrani po predznanju Boga Oca, za posvećenje koje ostvaruje Duh, da se pokore Isusu Kristu i budu poškropljeni njegovom krvi“. U Mateju 28,19, gdje je Isus rekao svojim učenicima neka krste nove učenike „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“, Tri Člana Trojstva kombiniraju se u nekoj vrsti formule.
Tako su se, bez jasne teologije Trojstva u Bibliji, rani kršćani borili doći do saznanja kako promatrati Isusa i Duha Svetoga. Nekolicina je odbacila Isusovo božanstvo, no većina je crkvenih otaca bila uvjerena da je On Bog, baš kao što je tvrdio da jest. Apostol Ivan je jasno razumio da je Duh Sveti Osoba za sebe, neovisna o Ocu i Sinu. Naveo je Isusove riječi: „Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama“ (Ivan 14,16.17).
Crkveni su sabori uvijek iznova propitivali pitanje Trojstva tijekom ranog razdoblja kršćanske povijesti. Jedan od konačnih proizvoda njihova proučavanja, Atanazijsko vjerovanje iz petog stoljeća, objasnilo je Trojstvo upozoravajući na politeizam. Opisano je kao „jedan Bog u Trojstvu… Postoji jedna Osoba Oca, jedna Sina, i jedna Svetoga Duha… Oni nisu tri Boga, nego jedan Bog… Stoga nam katolička religija zabranjuje reći – postoje tri boga.“
U ovih nekoliko riječi ranokršćanski učeni ljudi pokazali su da iako Bog jest Tri, to nisu Tri odvojena Boga. Smatrati da se morate moliti Bogu za jedno, a Isusu za drugo ili se ponašati kao da se ova Tri međusobno natječu jedan s drugim, značilo bi potpuno pogrešno shvatiti doktrinu o Trojstvu. Možete se moliti bilo kojem od Njih, a molitvu čuju svi. Ne možete ih podijeliti, ni voljeti jednu Osobu više od druge.
Radi se o ulogama
Možda je najbolji način objašnjavanja Triju Osoba Božanstva onaj u kojemu ćemo ih promatrati u Njihovim ulogama u našem spasenju.
Bog Otac je temelj i Pokretač svega (Postanak 1,1). Osobito mi se sviđa opis Boga koji je dao autor crkvenih himni Walter C. Smith. On je napisao: „Besmrtni, Nevidljivi, jedini premudri Bog, u svjetlosti nedostupnoj skriven od naših pogleda, Najsvetiji, Najslavniji, Pradavni, Svemoćni, Pobjednik, Tvoje veliko ime slavimo.“ Gledajući u Starom zavjetu, vidimo Ga kao snažnu silu, vodiča, odgojitelja. A Bog doista sve to i jest.
Ali s takvim Bogom – besmrtnim, nevidljivim, dalekim – nama, ograničenim bićima, nije lako uspostaviti odnos. Kada je došlo vrijeme za provođenje plana spasenja, Bog je trebao „nekoga slična Sinu Čovječjemu“ (Otkrivenje 14,14) da bude iscjelitelj, učitelj i žrtva pomirnica. Kao čovjek, Isus je bio „iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio“ (Hebrejima 4,15). U Osobi Isusa, Boga se moglo vidjeti kao milosrdnog i milostivog, onoga koji voli grješnike, koji ima moć nad smrću i koji na nebu posreduje u našu korist (1. Timoteju 2,5).
Kao što je Isus predvidio, Duh nam govori na nježan način kroz naš um i osjećaje. Rani kršćani naglašavali su da je Duh Sveti nadahnuo autore Biblije (2. Petrova 1,21) i vodi nas dok je proučavamo (Ivan 16,13). To nam omogućuje da služimo Bogu i imamo zajedništvo kao kršćani (2. Korinćanima 13,14). Duh Sveti je Glas naše savjesti (Rimljanima 9,1). On nam daje duhovne sposobnosti (1. Korinćanima 12,7) i pruža snagu koja nam je potrebna za svladavanje naših grijeha (2. Timoteju 1,7).
Sveto Trojstvo, promatrano na ovaj način, predstavlja nam Boga u tri zasebne osobe, a svaka treba biti dostupna ljudskim bićima različitih osobnosti i potreba.
Ipak, nemojte pogrešno shvatiti: Kada vidim da Duh Sveti mijenja moj život, to ne znači da Isusa ne zanima moj rast u milosti. To što je Isus na Golgoti bio žrtva za moje grijehe ne znači da me Bog ne voli isto toliko. To što je Bog sudac za grijehe ne znači da Isus ili Duh za to ne mare.
Oni su doista Tri u Jednome, a sva Tri vole i Vas i mene.
Loren Seibold