Tijekom jednog napornog putovanja, Isus se sa učenicima zaustavlja kraj studenca blizu samarjanskog grada Sihara. Učenici ga ostavljaju, vjerojatno u namjeri da nađu hranu u gradu.
Priča opisuje ženu čije poznavanje Isusa vrlo brzo napreduje. U početku, ona vidi samo žednog čoveka, koga ignorira. Ona zatim shvaća da je On Hebrej i u istom trenutku počinje ga mrziti. Potom zaključuje da bi On morao biti vjerski učitelj, rabin, pa ga počinje verbalno provocirati. Poslije toga, dolazi do uvjerenja da bi On morao biti prorok, pa se u njoj razvija određeno poštovanje prema Njemu. Na kraju, shvaća da je On zapravo Mesija i počinje Mu se diviti.
Vrijeme je bilo oko šestog sahata, u podne. To je bilo isto doba dana kao i Isusova kasnija osuda raspećem na križu, kojom prilikom je također rekao da je žedan (Ivan 19,14.28). To nije bilo uobičajeno vrijeme za zahvaćanje vode na studencima u Palestini. Žene su radije tamo išle u manje vrućim periodima dana, poslije izlaska ili prije zalaska sunca. Naznačeno vrijeme, prema tome, upućuje na podatak da je žena, zbog svog bračnog statusa, bila odbačena u svome gradu.
Već od samog početka žena je imala tri minusa u odnosu na mogućnost uspostavljanja odnosa s Isusom. Bila je žena koja se nalazila na javnom mjestu; bila je pripadnik omraženog naroda i živjela je u grijehu. Nijedan poštovan Hebrej ne bi mogao biti zatečen u razgovoru s njom. Ipak, Isus je ušao u rizik pružanja ruke preko svih tih prepreka, kako bi joj donio Živu vodu, onu koju je došao donijeti svakom onome tko bude bio voljan vjerovati.
Voda se, razumije se, najviše cijeni tamo gdje je ima najmanje, a vode je u Palestini bilo relativno malo. Govoriti o “živoj vodi” kraj Jakovljevog studenca bilo je više nego prikladno. “Živa voda”, to je način kojim bi se opisala voda koja ostaje sveža zato što je u tekućem stanju. Voda i Duh se jasno dovode u vezu na dva mjesta u Starom zavjetu (Izaija 44,3; Ezekiel 36,25.26). Rabini su često spominjali tu vezu, pa bi za čitatelje Evanđelja bilo normalno razumijevanje da Isus ovdje govori o Duhu, iako se riječ Duh ne koristi u tekstu.
Objašnjenje zašto ljudi koji prihvate Isusovu živu vodu nikada neće ožedneti je u tome što će izvor snabdjevanja tom vodom nositi sa sobom, u ličnosti Svetoga Duha. Kroz unutarnje prebivanje Svetoga Duha Isus donosi tajnu trajne snage i zadovoljstva u ovom životu. Netko tko ima Duha, nije podložan duhovnim ograničenjima života, kakvim je živio prije toga.
Jon Paulien