John Todd je bio pastor. Živio je u devetnaestom stoljeću. Dok je još bio dječak, umrla su mu oba roditelja, pa ga je sluga odveo k teti kako bi kod nje živio. Bilo je to vrlo teško vrijeme za dječaka, no teta ga je jako voljela i pobrinula se za njegovo školovanje. Postao je svećenik. Uskoro se njegova ostarjela teta razboljela. Znala je da će uskoro umrijeti, pa je Johnu napisala pismo pitajući ga je li smrt doista kraj ili može očekivati nešto što će doći “poslije”.
John je svojoj teti odgovorio otprilike ovako: “Kad su mi umrli roditelji obećala si da ćeš mi biti ljubazna majka. Tvoj je sluga došao po mene i uslijedio je dug put prema tvojoj kući. Bila je kasna noć. Uplašen, pitao sam slugu: ‘Mislite li da će teta otići na spavanje prije no što stignemo?’ Sluga se nasmiješio i rekao: ‘Ne Stvoreni za vječnost Patty Froese Ntihemuka brini, ona će te čekati. Na prozoru će biti svijeća. Vidjet ćeš!’
I doista, kad smo kasno te noći stigli, svijeća je svijetlila u prozoru. Uvela si me unutra i poslužila večerom. Odvela si me gore u moju vlastitu sobu i sjedila pokraj mene sve dok nisam zaspao. Jednako tako možeš vjerovati da će Bog za tebe učiniti ono što si ti učinila za mene. Neka Bog bude s tobom sada kad odlaziš na počinak, i znaj da te čeka topla dobrodošlica.”
Strah od smrti
Smrt zastrašuje i najhrabrije među nama. Sama pomisao na umiranje može biti užasavajuća, no pomisao da nam smrt može oduzeti one koje najviše volimo, još je strašnija. Podložnost smrti je činjenica s kojom moramo živjeti, ali znamo da nismo sami pri susretu s usamljenošću i prazninom koju smrt ostavlja.
“Jahve dao, Jahve oduzeo ” (Job 1, 21). Ne izgovaraju li to ljudi često? Oduvijek sam mrzio taj redak jer Boga prikazuje kao udaljenog i nemarnog, kao da smrt u Njegovim očima ne predstavlja ništa. Ali, to nije istina. Smrt slama naša srca, a često ne shvaćamo kako smrt slama i Božje srce.
Kad je Gospodin stvorio Adama i Evu zahtijevao je da ne jedu samo s jednog drveta u Vrtu. Ako s njega budu jeli umrijet će. Bog nije želio njihovu smrt. Ta, On ih je stvorio za vječni život, za vječno uživanje u svem stvorenom. I mi smo stvoreni da bismo zauvijek živjeli. Biblija kaže kako je Bog u naša srca stavio vječnost (Propovjednik 3, 11). Zato nam je smrt strašan šok, bez obzira kada se dogodila. Osjećamo da smrt nije u redu jer nije dijelom prvotnog plana.
Dok je Isus živio na zemlji imao je jako dobrog prijatelja, Lazara, koji se razbolio i umro. Lazarove su sestre poslale po Isusa za pomoć, ali kada je On stigao, Lazar je već bio mrtav. Biblija nam kaže da “Isus proplaka” (Ivan 11, 35). Isus je plakao. Žalovao je s obitelji svog dragog prijatelja i oplakivao gubitak drage osobe. Smrt je bolna za one koji ostaju. Nekako se moramo pribrati i kroz sve to proći. I Isus je iskusio bol iako je znao da će Lazara podići iz mrtvih. Smrt boli, ali ne samo nas već i Boga.
Božje žalovanje
Bog s nama žaluje nad gubitkom naših najdražih. Nije On anđeo smrti što nam odnosi naše voljene. On je Otac pun ljubavi kojemu će umrli nedostajati više no nama. Kad plačemo i On plače. Kad se osjećamo užasno osamljenima i On se tako osjeća. U žalosti nismo sami. Kada umrete, nedostajat ćete Bogu. Nedostajat će mu razgovori s vama. Nedostajat će mu prigode da vam tijekom dana daruje male darove, poput zelenog vala kako bi na vrijeme stigli na posao ili blagog povjetarca kad vam je zbog žurbe bilo vruće. Nedostajat će mu prigode kada je na vašem životnom putu tako postavljao stvari kako bi pomogao da s Njim produbite odnose ili naučite više o svijetu oko sebe. Nedostajat će mu prigoda da vas čuva dok spavate. Dragocjeniji ste Bogu no što je dijete dragocjeno majci, a zamislite samo koliko ona bdije nad svojim djetešcem! Kad umrete, jako ćete nedostajati Bogu, toliko da vas u Njegovu srcu nitko nikada neće moći zamijeniti.
Umirati nije lako, ali Bog neće dopustiti da kroz sve to prolazimo sami. Neće nas napustiti. Držat će nas čvrsto do našeg posljednjeg daha. Ovit će nas svojom ljubavlju i dati nam najveći zagrljaj koji postoji, za rastanak, do trenutka ponovnog susreta. A kad naposljetku umremo, On će spomen na nas čuvati u svom srcu, jer, tu nije kraj!
Dolazi dan uskrsnuća!
Bog ima plan koji se ostvario kad je Isus došao i umro za nas. Dok smo na ovoj zemlji i mi možemo umrijeti, ali Isus će se vratiti i ponovno nas podići u život tako da zauvijek možemo biti s Njim. Biblija kaže: ” …jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom” (Prva Solunjanima 4, 16. 17).
Ovaj je biblijski prizor zapravo vrlo bučan. Naravno, pa to je slavlje! Kada dođe pravo vrijeme, Bog ni trenutka više neće čekati na sastanak. Prvo će uskrsnuti mrtve. Ja mislim da je to stoga što je nestrpljiv da ih ponovno vidi. Čekao je dugo, vrlo dugo, da ponovno ugleda svoje drage prijatelje, pa više ni trena neće oklijevati!
Zamislite samo kako ćete biti presretni kad ugledate ljude koji su prerano umrli, one za kojima ste tako dugo i duboko tugovali, ponovno žive i nasmiješene. Pomnožite tu radost s milijun i onda ćete tek nejasno razumjeti koliko će Bog toga dana biti sretan.
Smrt može biti dijelom života samo zbog grijeha na svijetu, ali Bog vas nije stvorio za smrt. Slušajte samo taj tihi glas u svojoj nutrini koji vam govori kako tu nešto nije u redu, kako je bolno i nestvarno kada morate reći Zbogom. To je Božji glas koji vas podsjeća da ste stvoreni za vječnost.
Puno smo toga prošli. Previše smo bola podnijeli. Rekli smo Zbogom voljenima prije no što smo za to bili pripremni. Prolili smo previše suza. Ali to nije kraj. Bog još nije ispunio svoj plan. On nas je stvorio za vječnost, pa ako se budemo čvrsto držali prijateljstva s Njim, onda ćemo je imati. Imat ćemo pred sobom cijelu vječnost kada ćemo jedni drugima iskazivati ljubav, biti blizu i nadoknaditi propuštene trenutke.
A tome se danu Bog raduje više od nas!
Patty Froese Ntihemuka