Ukucate li u tražilicu Google riječ ”sigurnost”, dobit ćete da je samo na hrvatskom jeziku upotrijebljena 11,500.000 puta. Nema sumnje da čovjek traži sigurnost. Psihološka istraživanja pokazuju da oko 80 posto stanovništva troši više energije da spriječi nešto što može izazvati neugodnost nego na ostvarenje onoga što bi bilo ugodno.
Odakle ova velika potreba za sigurnošću? Čovjek voli biti siguran da će ga u životu pratiti ono što je pozitivno, nastoji izbjegavati rizike i boji se negativnih doživljaja. Mogli bismo to reći i ovako: Čovjek traži sigurnost zato što je u dubini duše nesiguran.
S obzirom na veliku potrebu za zaštitom i sigurnošću, čovjek lakovjerno prihvaća obećanja osiguravajućih društava (koja ih često razvodnjuju u tekstovima sa sitno tiskanim slovima), obećanja političara pred izbore (koje poslije izbora ne ostvaruju) ili prognoze stručnjaka za predviđanje budućnosti (koji kasnije objašnjavaju zašto se dogodilo drukčije).
Velike promjene pokazuju da se čovjek ni na što ne može osloniti: pad berlinskog zida, teroristički napad 11. rujna 2001, gospodarska kriza. Ali ne samo političke i gospodarske promjene u svijetu, već i osobne krize potvrđuju da u svijetu nema potpune sigurnosti. Ni moja mirovina, ni radno mjesto, ni odlazak na posao, ni ostajanje kod kuće, ni moj brak ni zdravlje nisu sigurni. Sigurno je samo jedno: ništa nije sigurno.
Sigurnost je relativna. Znači li da je sigurnost iluzija? Kao psiholog poznajem fenomen da se ljudi, čim se ne osjećaju sigurnima, drukčije ponašaju. Mijenja se njihov način razmišljanja i osjećaji. Pokazuju simptome straha ili prisile koji mogu izazvati depresiju. U našoj praksi najčešće izražena želja je potreba za jačanjem samosvijesti i osjećaja vlastite vrijednosti, kao i sigurnosti u sebe. Minimum unutarnje i vanjske sigurnosti je preduvjet za skladan razvoj osobe.
Zato ljudi troše veliki novac, poduzimaju neobične korake i vjeruju najnevjerojatnijim obećanjima ne bi li stekli sigurnost. Često se lišavaju unutarnje slobode – u nekim slučajevima čak i vanjske – uvjereni da će konačno steći sigurnost. Danas su jako proširene ideologije i svjetonazori koji u zatvorenim skupinama izgrađuju imunitet prema vanjskom svijetu. Tko se u njima daje zarobiti, teško se oslobađa. Posebno ako je ”rasuđivanje ostavio u garderobi”. Takve ideologije prepoznajemo između ostalog po tome što je kritika nepoželjna, što se na vlastito rasuđivanje gleda s podozrenjem i što se pri diskusijama zahtijeva poslušnost i poniznost. Već je Benjamin Franklin shvatio: ”Tko se odriče slobode da bi stekao sigurnost, na kraju će izgubiti oboje.”
S obzirom da je svaka sigurnost relativna, raste težnja za apsolutnom sigurnošću. Ali tko ili što je može osigurati? U tu svrhu se pojavljuju religije i ideologije. One obećavaju neograničenu, apsolutnu sigurnost. Međutim, ni kao psiholog ni teolog ne mogu vam u kršćanstvu obećati apsolutnu sigurnost. Ali vam na osnovi uvjerenja i iskustva mogu reći: Osobe koje se uzdaju u Boga kao osobu, žive drukčije. Ne žive apsolutno sigurno, ali žive u sigurnom uvjerenju. A to nije isto. Ovakvo uvjerenje nije dokazivo, ali ono stalno pokazuje da takvi ljudi drukčije postupaju sa svojim životom, da su zadovoljniji – pa će čak i u slučaju da obole s većom vjerojatnošću brže ozdraviti.
Kao pastor vidio sam u životu mnogih: kad ”gumb” više ne drži, kad se ljudski ”patentni zatvarač” potrga, kad čovjek više ne zna kako bi dalje, onda Bog postaje posljednja nada – ”ziherica”.
Ali Bog to nije. Ono što nam On želi pokloniti ne može se mjeriti s ljudskim mjerilom sigurnosti. To nije jamstveno pismo ili osiguranje od štete. On ne jamči ni radno mjesto, ni zdravlje. On mi ne obećava bezbrižno vrijeme ili život bez straha. On je obećao da će uvijek biti sa mnom (čak i kad to ne osjećam), pomaže mi da u životu postavim prave prioritete i dao je pravila igre (na primjer, nalazimo ih u Deset zapovijedi i Isusovoj Propovijedi na gori) koja mi olakšavaju život s drugim ljudima. A u duši ostaje snažan osjećaj zaštite i zadovoljstva, čak i onda kad život nije uvijek uspješan. To dobro zvuči i stvara dobar osjećaj. Siguran? Nesumnjivo!
Tek kad se Isus po drugi put bude pojavio na Zemlji i stvorio novi svijet, težnja za sigurnim životom postat će prošlost. Tada će se riješiti mnogi problemi koji nas danas opterećuju i tada ćemo živjeti u neposrednoj prisutnosti samoga Boga (vidi Otkrivenje 21,1-4).
Kako to izgleda u vašem životu? Koliko ste polica osiguranja zaključili; koja zaštitna sredstva ugradili u svoj dom? Sve to nije pogrešno. Ali koliko se zbog toga osjećate stvarno sigurno? Hoćete li živjeti s takvom sigurnošću ili ćete živjeti s pouzdanim uvjerenjem da Bog vodi vaš život? Ja sam se odlučio za ovo drugo.
Matthias Dauenhauer