Neki će se oduprijeti svakoj promjeni bez obzira na cijenu. Ali uvjeren sam da će se većina složiti da moramo biti spremni na neke promjene ako želimo da život ostane zanimljiv i ako želimo razumno živjeti u dvadeset prvom stoljeću.
Radi se o promjeni
Promjena je dio stvarnosti u našem suvremenom svijetu. A spremnost za promjenu oduvijek je bila u srži kršćanske vijesti, premda su poneki kršćani i kršćanske crkve često postupali na načine koji su to opovrgavali. Ali cilj kršćanske poruke jest da se možemo i moramo mijenjati. Uostalom, pojmovi kao što su obraćenje i posvećenje ukazuju na promjenu. Kako možemo napredovati u svojem kršćanskom životu bez promjene?
Ako ozbiljno razmotrimo biblijsku vijest, znamo da ne možemo ostati takvi kakvi jesmo. Mi moramo rasti “u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista” (1. Petrova 3,18). Na ovome svijetu nikad nećemo dostići savršenstvo; uvijek će postojati potreba za promjenom. Ovo jako dobro vidimo u ponašanju drugih oko sebe, ali nekako ne vidimo dovoljno jasno u svojem vlastitom životu.
Rastenje je tajnovit proces i nemoguće ga je pratiti iz minute u minutu. Niti možemo shvatiti sve mehanizme rastenja. Ali nakon nekog vremena ono postaje vidljivo i mjerljivo. Kao što je rastenje nužno u fizičkom svijetu, tako je nužno i u duhovnom. U određenim područjima svojeg života moramo ciljno, stvarno i stalno rasti.
Rastimo u našem razumijevanju vijesti spasenja
Neka ne bude nesporazuma. Ne trebamo stalno mijenjati svoja vjerska gledišta, kao da nismo sigurni što vjerujemo. Postoji jezgra nepromjenjivih vjerovanja; postoje čvrsta uvjerenja i nije uvijek sve za raspravljanje. U jadnom smo stanju ako se okrećemo kao vjetrokaz pod svakim povjetarcem teološke mode ili svakim novim filozofskim trendom. U nevolji smo ako svaka knjiga koju čitamo u nama izazove pometnju. Jednako nas tako treba žaliti ako smatramo da uvijek znamo sve odgovore i ako nikad nemamo potrebu da kopamo još dublje i dublje. Premda trebamo biti čvrsto ukorijenjeni u svojoj vjeri, moramo i rasti – rasti u svojem shvaćanju onoga što je Bog odlučio da nam objavi.
Bog se ne mijenja. On je beskonačan i savršen. Mi se, s druge strane, moramo stalno mijenjati dok rastemo i sazrijevamo; dok nastojimo bolje razumjeti; dok dopuštamo Svetome Duhu da nam pomogne kako bismo jasnije vidjeli. Stvaranje sredine u kojoj može doći do takve promjene jedna je od glavnih potreba Crkve u svim područjima, a posebno u mjesnoj crkvi.
Rastimo u pravoj spoznaji našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista
Odnosi nikad nisu statični. Neki odnosi između nas i drugih počinju cvasti i produbljivati se; tako dobivaju na značenju i postaju posebno korisni. Drugi mogu zakržljali i umrijeti, dok većina ima svoje uspone i padove. Odnosi ne jačaju automatski. Ako želimo ostati bliski s drugim ljudima, moramo s njima provoditi vrijeme, moramo im se približiti, razgovarati s njima. Moramo biti spremni davati kao i primati, oprostiti kao i zaboraviti.
U izvjesnoj mjeri naš odnos s Bogom slijedi uzorak međuljudskih odnosa. Naravno, opraštanje pripada Bogu. Ali ako želimo da naša veza s Bogom jača, moramo Mu se približiti, razgovarati s Njim i s Njim provoditi vrijeme. Naš odnos s Bogom može napredovati u dubini i značenju ako smo voljni u njega ulagati i dopustiti da postane mjerilo svega što govorimo i činimo.
Rastimo u primjeni biblijske istine na svoj svakidašnji život
Mnogi su od nas skloni pridavati važnost vanjskome dok pokušavamo mjeriti kako napredujemo na putu posvećenja (a posebno onih oko sebe). Mi gledamo na ono što možemo lako mjeriti: što ljudi jedu ili piju, koliko nakita nose, što čitaju i rade u subotu poslijepodne. Prirodno je da unutarnji duhovni rast postaje vidljiv u našim postupcima.
Mnogi su od nas skloni pridavati važnost vanjskome dok pokušavamo mjeriti kako napredujemo na putu posvećenja (a posebno onih oko sebe). Mi gledamo na ono što možemo lako mjeriti: što ljudi jedu ili piju, što čitaju i što rade. Prirodno je da unutarnji duhovni rast postaje vidljiv u našim postupcima.
Ali dopustite mi da istaknem dvoje:
- Ako smatramo da treba mjeriti prema ponašanju, trebali bismo se više baviti sobom nego drugima. Mnogi, mladi i stari, napustili su crkvu zbog osuđivačkog ponašanja drugih. Svi mi dolazimo iz različitih sredina i nalazimo se na različitom stupnju vjerskog iskustva. Budimo zbog toga obazrivi i ne osuđujmo svoje suvjernike.
- Više se usredotočimo na karakter i temeljne vrijednosti nego na popis onoga što je dopušteno, a što nije. Jesam li s vremenom postao uravnoteženiji, zreliji, ljubazniji, simpatičniji i spremniji da praštam? Jesam li naučio pokazati iskreno sažaljenje? Jesam li naučio biti ponizan i ne voditi računa samo o svojim probicima? To su važniji znakovi rastenja.
Rastimo u načinu na koji s drugima dijelimo svoja vjerovanja
Nekima je od nas lako govoriti o svojoj vjeri, osjećajima, uvjerenjima i nije nam teško preuzeti inicijativu da se molimo s drugim ljudima. Drugima to teško pada. Ali svi možemo na neki način svjedočiti o svojoj vjeri. Svi imamo svoj duhovni dar (ili darove!). S obzirom na njih – bilo da se radi o propovijedanju ili pokazivanju različitih oblika gostoljubivosti – mi moramo rasti i svjesno govoriti o svojoj vjeri.
Stalno trebamo držati na umu Petrov savjet da “rastemo u milosti”. I premda je rastenje misterij, mi možemo pomoći u odvijanju tog procesa. Možda ne razumijemo točno kako biljke rastu, ali im možemo dati vode i gnojiva.
Tako je i duhovni rast tajna Božje milosti, ali mi možemo poticati djelovanje Duha tako da razvijamo iskrenu pobožnost, budemo pošteni u rješavanju svojih pitanja i sumnji, slušamo Duha i širimo svoju vjeru.
Dok rastete sami, omogućite i drugima da rastu i shvatite da oni mogu rasti različitom brzinom i da njihov rast može biti vidljiv u područjima života o kojima vi nemate pojma. Svi smo mi na različitim etapama svojeg hodočašća. Bog to priznaje pa bismo trebali i mi.
I na kraju, ako se radujemo što vidimo napredak u vlastitom duhovnom životu, ostanimo skromni.
Reinder Bruinsma