Isus je s radošću Boga nazivao Ocem. Prema evanđeljima, Isus Ga je tako oslovio više od stotinu trideset puta. U različitim prigodama dodavao je određene pridjeve: “nebeski Otac” (Matej 6,14), “živi Otac” (Ivan 6,57), “sveti Otac” (Ivan 17,11) i “pravedni Otac” (Ivan 17,25). Takvo oslovljavanje ukazuje na blisku zajednicu koju trebamo ostvariti s našim Gospodinom.
Riječ “otac” obično označava ljubav, zaštitu, sigurnost, potporu i obiteljski identitet. Otac daje ime obitelji i drži članove na okupu. Mi možemo uživati u ovim i mnogim drugim prednostima kada prihvatimo Boga za svojeg nebeskog Oca. Iako je vrlo važno da poznajemo Oca, naš cilj ne treba biti samo intelektualno i teoretsko znanje. U Bibliji, poznavati nekoga znači imati s njim osobnu, blisku zajednicu. Koliko je to više slučaj s našim nebeskim Ocem!
Otac nije bilo novo Božje ime. Stari zavjet Ga je ponekad predstavljao kao Oca (Izaija 63,16; 64,8; Jeremija 3,4.19; Psalam 103,13). Međutim, to nije bilo najčešće ime. Za Izraelce je Božje ime bilo YHWH (vjerojatno se izgovara Jahve), koje se javlja više od 6800 puta u Starom zavjetu. Isus nije došao otkriti drugačijeg Boga nego što je bio YHWH. Njegova je zadaća bila da u potpunosti objavi Boga koji se otkrio u Starom zavjetu. Tako je predstavio Boga kao našeg nebeskog Oca.
Isus je jasno rekao da je Otac “na nebu”. Važno je da ne zaboravimo ovu istinu kako bismo imali ispravan stav prema Bogu. Mi imamo Oca punog ljubavi koji vodi brigu o potrebama svoje djece. U isto vrijeme mi shvaćamo da je taj brižni Otac “na nebu”, gdje Ga milijuni anđela slave kao jedinog Vladara u svemiru, svetog i svemogućeg. Činjenica da je On naš Otac hrabri nas da Mu priđemo s dječjim povjerenjem. S druge strane, istina da se On nalazi na Nebu podsjeća nas na Njegovu uzvišenost i potrebu da Ga slavimo s poštovanjem. Naglašavanje jednog aspekta Njegove Osobe na račun drugog iskrivilo bi sliku o Bogu s dalekosežnim posljedicama u našem svakidašnjem životu.
Carlos A. Steger