U suvremenom društvu postoji neobično zanimanje za sve što se imalo razlikuje od uobičajenog načina života. Tako smo svakoga dana svjedoci i sve većeg zanimanja za spiritizam, okultizam i vračarstvo. Knjige koje govore o tim pojavama i koje pokušavaju otkriti tajnu nadnaravnog, brzo postaju bestseleri, doživljavajući mnoga izdanja. Spiritizam, za koji se tvrdi da predstavlja mogućnost općenja s mrtvima, dobiva sve više pristalica. Sve češće smo u prilici da slušamo ili čitamo o nekom nadnaravnom događaju, a sve to na način koji nam sugerira da oko nas lebde i djeluju duše pokojnika. Jedina mogućnost da i mi ne budemo zavedeni tom prijevarom je da budemo dobro utvrđeni u poznavanju biblijske istine o smrti. A što to Biblija kaže o umrlima?
“Kao što se oblak gubi i raspline, tko u grob siđe, više ne izlazi. Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.”
“Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. Davno je nestalo i njihove ljubavi i mržnje i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem što biva pod suncem… I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u grobu u koji ideš.” (Propovjednik 9,5.6.10)
Biblija jasno uči da umrli nemaju nikakvog sudjelovanja u zbivanjima među ljudima koji su nastavili život na zemlji. Ali i pored jasnog biblijskog učenja i dalje vlada prava zbrka po pitanju stanja mrtvih. Neki uče da čovjek, kad umre, ide ravno u nebo. Drugi tvrde da dobri idu u raj, a loši u pakao. Neki naglašavaju da postoji čistilište kao posljednja šansa da umrli zli zadobiju raj. Međutim, Biblija ističe da čovjek, kad umre, više ničega nije svjestan. On je kao u dubokom snu, niti se negdje muči, niti slavi Boga u raju. Tako i piše u Svetom Pismu: “Jahve… Među mrtvima tko te se sjeća, u grobu tko ti hvale pjeva?” (Psalam 6,1.6)
Postoji li, ipak, nešto poslije groba? Čitamo apostolovo pismo iz Novoga Zavjeta: “Nećemo, braćo, da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne žalostite poput ostalih koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim. Ovo vam velimo poučeni od Gospodina: mi živi, mi preostali za dolazak Gospodnji, sigurno nećemo preteći umrlih, jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu.” (1. Solunjanima 4,16)
Tu je odgovor na teško pitanje: ima li smrt zadnju riječ? Smrt i grob ne mogu zadržati vjernog Božjeg čovjeka. Kada se pojavi Krist, izvor našega života, tada će i naši mrtvi, koji su mu bili vjerni, uskrsnuti.
Na jednom grobu u Engleskoj, stoji spomenik sa simboličkim natpisom i slikom. Na njemu su predstavljena vrata, a na vratima je uklesan lokot. U lokotu je ključ, koji drži ruka jednog anđela. Njegov je pogled usmjeren k nebu. U dnu spomenika uklesanu su riječi: “Do njegovog dolaska.” Poruka je jasna. Kada Krist dođe, anđeo će na njegovu zapovijed okrenuti ključ, otključati grob i vjerni će pokojnik ustati. To je nada koju su gajili svi oni koji su u mraku svoga ograničenog života pronašli svjetlost u riječima Svetoga Pisma.
U stanu jednoga propovjednika zazvonio je telefon. “Pastore”, čuo se glas medicinske sestre, “hitno mi je potrebna vaša pomoć. U ambulantu je došao jedan mladi bračni par s bebom koja je upravo prije nekoliko minuta umrla. Oboje su u šoku. Potrebna im je riječ ohrabrenja ili će ih bol i tuga ubiti. Požurite, molim vas!”
Pastor nije oklijevao. Odmah je pošao u ambulantu. Kada je stigao, mlada je majka bila gotovo bez svijesti od boli. Njezin je suprug samo tiho jecao. Propovjedik je stavio ruku na njegovo rame i rekao: “Nikada nisam osjetio bol kakvu vi sada proživljavate, jer nikada nisam izgubio dijete. Ali ima netko tko vas razumije. To je Bog koji vas voli, koji je i sam izgubio Sina na golgotskom križu. Njegov je Sin umro da bi vaš sin opet živio.” Zatim je govorio o uskrsnuću i o tome kako je njihov sin samo otišao na počinak. “Grob nije samo hladna, mračna jama u zemlji”, govorio je, “To nikako nije kraj onih koje volimo. To je mjesto čekanja na zvuk Božje trube. Smrt je samo trenutak do slavnog jutra kada će Gospodar života probuditi naše drage i zauvijek obrisati sve naše suze.”
Pastor je ubrzo primjetio kako ga dvoje ožalošćenih pozorno slušaju. U očima im se pojavila nada. Nastavio je: “Mi živimo u svijetu zla, ali moramo imati povjerenja u Boga. Isus Krist ima ključeve od groba. I on je bio u grobu, ali je to učinio za vas i vaše dijete. On je sišao u grob da ne bismo bili zauvijek izgubljeni. Zatim je ustao iz mrtvih da bi nam pružio nadu. Upamtite – Isus može ponovno stvoriti i dati novi život!”
Malo po malo, mladi roditelji su počeli brisati svoje suze i postavljati pitanja. Ubrzo se u njihovim srcima rodila čvrsta vjera u uskrsnuće na dan Isusovog dolaska.
Samo Krist ima ključeve od groba i odgovore na naša teška pitanja koja smo postavljali u dubokoj tuzi. On će uskoro doći i otvoriti tamnicu smrti. Možete li zamisliti taj prizor? Taj najuzbudljiviji događaj svih vremena odvijat će se pred našim očima. Nebo će ispunjavati blještava svjetlost mnoštva anđela koji će doći u pratnji Isusa kao kralja. Zrakom će se razlijegati tutnjava od potresa i prodoran zvuk Božje pobjedničke trube. Grobovi će se otvarati, a mnogi će klicati od radosti i oduševljenja. Pripremajmo se i vjerujmo tako da budemo nazočni tom slavnom događaju, i spremni čvrsto primiti u zagrljaj one koje smo nakratko izgubili.
Mark Finley