Svi moramo umrijeti (ako ne dočekamo živi Kristov povratak). Svi smo izgubili voljene osobe. Svakodnevno se suočavamo s okrutnom stvarnošću smrti. To vidimo kad prolazimo kraj groblja, kad vidimo odar ili uključimo medije. Međutim, najteže je kad se s njom suočimo pri posljednjem oproštaju s našim prijateljem ili rođakom. Smrt je naš najveći neprijatelj, ali upravo će ona jednog dana biti pobijeđena.
U poznatom poglavlju o uskrsnuću (1. Korinćanima 15), apostol Pavao naglašava da je nada u uskrsnuće bitan sastojak naše vjere (redci 12-19). Ako nema uskrsnuća, naša je vjera zaludna.
Naravno, ima mnogo elemenata tjelesnog uskrsnuća koje ne razumijemo. Ali jedno je sigurno: naše „uskrsnuće“ ne ovisi o očuvanju sadašnjih kemijskih elemenata našeg tijela. Ono ovisi o moći našeg Stvoritelja da sačuva našu osobnost i da nas u danom trenutku ponovno stvori s novim (savršenim) tijelom kojemu nikad neće biti potrebna estetska kirurgija ili sredstva protiv starenja.
Nemamo pojma kako će Bog učiniti ovo čudo, ali ako je ovdje mogao stvoriti život, On zasigurno ima moć ponovno stvoriti Zemlju i napuniti je ljudima čiju je osobnost sačuvao u božanskom sjećanju. Naša nada nije utemeljena ni na čemu što možemo potvrditi svojim razumom ili osjetilima. Uskrsnuće podrazumijeva područje postojanja koje nadilazi sve što nam znanost može prikazati. Ali ono je zasnovano na činjenici da je Krist pobijedio smrt. Zbog toga je smrt vjernika samo privremeni „san“ iz kojeg će se probuditi u vječni život.
Rainder Bruinsma