Psalam 57 i kronološki dolazi nakon Psalma 56 u kojem se traži Božja milost. 1. Samuelova 22,1 kaže: “David ode odande i skloni se u spilju Adulam.” Tada “skupiše se oko njega svi koji bijahu u nevolji, svi zaduženi, svi nezadovoljni, i on im posta vođom.” (22,2). Ali u svom srcu David je bio sam sa svojim strahovima i sumnjama i zbunjenošću oko načina na koji će se Božji poziv da bude kralj moći ispuniti. Po svemu sudeći, Šaul određuje njegovu sudbinu – Šaul na prijestolju, a David bjegunac koji se skrivao u pećini.
Dok je bio u pećini napisao je ovaj psalam i ponovno stekao hrabrost, nevjerojatno pozitivnim tonom pouzdanja i hvale. On izjavljuje: “U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.” A dok čeka da se stvari promijene u njegovu korist, kaže: “Vapim Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro.”
Da ima više hvale Gospodu, a manje jadikovanja, postiglo bi se mnogo više duhovnih pobjeda.
Garth Bainbridge