Bog snažno djeluje kada se Njegov narod moli. Pjesnik Alfred Tennyson svakako je bio u pravu kada je rekao: “Više je postignuto molitvom nego što ovaj svijet i sanja!” Velika buđenja opisana u Bibliji bila su prožeta molitvama. Stari zavjet bilježi posredničke molitve patrijarha i proroka dok su čeznuli za buđenjem. Mojsije, David i Daniel tražili su u molitvi snagu od Boga. Djela apostolska govore o novozavjetnim vjernicima koji su na koljenima upućivali molitve Nebu i tražili izlijevanje Svetoga Duha. Isusov molitveni život pokazuje Njegovu trajnu ovisnost o Njegovom nebeskom Ocu. Evanđelja nam pružaju uvid u izvor Njegove duhovne snage. Jedino je na koljenima, u razgovoru s Ocem, Isus dobivao novu i najveću snagu.
Prema Djelima apostolskim, vjernici su bili ispunjeni silom s visine. Sveti Duh izlio se na moćan način. Srca su bila ganuta, a životi promijenjeni. Evanđelje je prodrlo i u najtvrđa mjesta i tisuće su se obraćale. U Djelima 2, tri tisuće ljudi pridružilo se Crkvi (redak 41) u jednom danu. Tekst u Djelima 4,4 bilježi da je samo broj muškaraca koji su povjerovali bio “oko pet tisuća”. Čak su i mnogi svećenici, koji su se protivili Isusu tijekom Njegovog života, “prihvaćali vjeru” (Djela 6,7).
Izvještaj o ovom čudesnom rastu Crkve nastavlja se i u Djelima 9, gdje stoji da su se crkve umnožavale po Judeji, Galileji i Samariji (Djela 9,31). U Djelima 10—12, Evanđelje je prešlo kulturne i geografske granice. Kršteni su rimski stotnik i rizničar etiopske kraljice. Prvo poglavlje Djela bilježi da su se u gornjoj sobi okupili vjernici, njih oko stotinu dvadeset (Djela 1,13.14). Prema pouzdanim procjenama, pri kraju prvog stoljeća naše ere bilo je najmanje milijun kršćana samo u Rimskom Carstvu. Ovo je čudesan rast prema svim mjerilima.
U čemu je tajna?
Jeste se ikada zapitali zašto je molitva od životne važnosti? Zašto se trebamo moliti za Svetoga Duha? Zar Bog nije spreman svakome od nas udijeliti svojega Svetoga Duha?
Odgovor na ova pitanja dobivamo kada shvatimo kako Bog poštuje našu slobodu izbora. On nas je stvorio sa sposobnošću donošenja moralnih odluka. Bog čini za nas i preko nas sve što je moguće i prije nego što se molimo, ali je ograničen našim odlukama (Psalam 78,41.42). U molitvi mi priznajemo svoju potpunu ovisnost o Bogu i dajemo Mu pravo da se umiješa u naš život. Što se više molimo, to više priznajemo svoju potrebu za Njim. Kada se molimo, Njegov Sveti Duh priprema naše srce da više primamo od Njega. Što se više molimo, to više dopuštamo Svetome Duhu da “razapinje” naše grešne želje. U velikoj borbi između dobra i zla, molitva omogućuje Bogu da moćnije djeluje u našem životu.
Kao čekaoci drugoga Kristovog dolaska, mi razumijemo stvarnost velike borbe između Krista i Sotone. Znamo da je ona stvarna i da smo svi uključeni u nju. Prepušteni sami sebi, bili bismo bespomoćni pred Sotonom. Naša jedina nada je naša veza s Kristom, a središnje mjesto u toj vezi zauzima molitva — duhovno oružje za duhovnu borbu, oružje bez kojeg nitko od nas ne bi mogao opstati. Ako je Isusu bila potrebna molitva, koliko više je potrebna nama!
Mark Finley