“Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav.” (1. Ivanova 4,7.8)

Riječ koja je upotrijebljena da se u Evanđelju po Mateju 5,48 izrazi savršenstvo na grčkom glasi teleios.Ta riječ nema nikakve veze s apsolutnim savršenstvom ili s apsolutnom bezgrješnošću. U stvari, teleios znači zrelost i tako je i prevedena u suvremenim prijevodima Biblije.

U biblijskom smislu, dakle, vjernici su teleios, savršeni, kad potpuno odrastu, kad dostignu puni uzrast. Tako je, na primjer, učenik koji je stekao bogato znanje matematike postao teleios, za razliku od učenika koji tek počinje učiti i koji to još nije. Misao koja prožima ovaj biblijski pojam i pojmove koji su mu srodni jest da sve na svijetu ima svoj cilj i svrhu. Ova je ideja našla svoj izraz u suvremenom pojmu teleologija. Nešto postaje teleios kada postigne svoju svrhu, cilj ka kojemu teži.

Moramo se stoga upitati s kojim su ciljem stvorena ljudska bića? Biblija nas ne ostavlja u neizvjesnosti o tom pitanju. “Hajde da načinimo čoveka po svom obličju, kao što smo mi!” (Postanak 1,26) Ljudi trebaju biti slični Bogu. Stoga je bilo potpuno prirodno za Isusa da zahtijeva (Matej 5,48) od kršćana da budu teleios, savršeni, u ljubavi kao što je savršen njihov Otac nebeski. “Bog je ljubav!” (1. Ivanova 4,8) Kršćani trebaju postupati s ljubavlju kao što Bog postupa, a ne nadahnjivati se mržnjom kao Sotona.

Prema tome, u skladu s Novim zavjetom, savršeni kršćanin je zreo, potpun, dovršen kršćanin. Isto se to odnosi i na Stari zavjet, u kojemu riječ prevedena kao savršen, u stvari, znači potpun, pošten, besprijekoran u duhovnom smislu.

Možda se pitate odakle se pojavilo tumačenje savršenstva kao apsolutne, potpune, besprijekorne bezgrješnosti. Ono se pojavilo zajedno sa srednjovjekovnim otpadom i prihvaćanjem grčkih filozofskih ideja, od kojih je jedna svjesno stanje duše nakon smrti. To pogrešno tumačenje je u srednjem vijeku natjeralo mnoge ljude i žene da se povuku u samostane i u njima pokušaju postići nedostižno.

Božji je put uvijek bolji put. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)