„Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.“ (Izreke 14,12)
Jedna je od značajnih razlika između dva puta (Matej 7,13.14) u tome što je široki put lak, a uski put težak. Lak. To je lijepa riječ, ugodna za slušanje. Samo, pitam se što znači.
Sjećam se dok sam prije nekoliko godina planinario planinama države Wyoming. Trudio sam se cijeloga dana i napokon stigao na visoravan koja se pružala usporedno s vrhom. Bio sam na smrt umoran. Da nosim ranac težak tridesetak kilograma, još nekih desetak kilometara do sljedeće doline činilo mi se neizvodljivo. U tom trenutku primijetio sam drugog planinara. On mi je otkrio da postoji prečica koja će mi uštedjeti nekoliko sati hoda. Preporučio ju je kao lakši put. Ali, takozvana je prečica možda doista bila kraća, ali nikako ne i lakša. Teturao sam se dan i pol stazom za koju mislim da je nikada ne bih prešao pod punim opterećenjem.
Pouka: Stvari nisu uvijek onakve kakve izgledaju na prvi pogled. Lakši put ponekad na kraju ispadne mnogo teži.
Tako je i s mnogima na širokom putu. Mamurluk, aids i mnoštvo drugih bolesti koje donosi hodanje širokim putem čine život mnogo težim no što bi on bio da su ostali na stazi umjerenosti i trezvenosti.
Ali, priznajmo i nešto drugo! Mnogi ljudi koji idu širokim putem ne doživljavaju sve te teškoće. Njihov je život obilježen trezvenošću, čak i moralom, ali u svjetovnom smislu te riječi. Njihov put stvarno izgleda lak. Oni se jednostavno prilagođuju onome što im život donosi.
Međutim, upravo se tu pojavljuje druga velika razlika između ova dva puta. Široki put, kaže Isus, vodi u propast, dok uski put vodi u život. I još jednom, nema alternativa. Svatko će jednoga dana stići ili do svoje vječne nagrade ili do svoje vječne propasti. Svatko od nas treba donijeti svoj izbor. Hoćemo li da nam sada bude lakše a poslije teže, ili teže sada a poslije lakše? (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)