„Prema tome otkrivam svoj zakon: kad hoću da činim dobro, zlo mi se nameće.” (Rimljanima 7,21)
“Zlo je blizu.”
Svakako da jest. Ono je posvuda. Naime, igranje sa zlom i njegovo prikazivanje jedno je od najvećih ostvarenja suvremene televizije i filmske industrije. Ako proizvod nije ispunjen seksom i nasiljem, neće se prodavati.
Dječji programi su, vjerovali ili ne, gori od programa za odrasle. Zbog brzog gubitka koncentracije, malu djecu treba hraniti s nekoliko nasilnih prizora svake minute. Ako se to ne čini dosadit će im, otići će od ekrana i propustiti reklamu. A ako propuste reklamu, neće biti potaknuta da mole i plaču kako bi im roditelji kupili najnoviju vrstu pahuljica za doručak ili šećerne bombone. Kakav propust!
Da, zlo živi u neposrednoj blizini. Ne samo u medijima, već još bliže — u našim umovima. Voljeli mi to ili ne, bila to naša pogreška ili ne, naši umovi su puni slika zla koje su “tijelu” (grešnoj naravi) prilično privlačne (kušnja) usprkos činjenici da kršćanin zna razliku između grijeha i pravednosti i čak želi dobro.
Kršćani trebaju shvatiti da krštenje i usvajanje novih težnji i želja ne podrazumijeva čudesno presađivanje mozga. Ne, isti stari komad mesa” nalazi se između vaših ušiju i svoj novi kršćanski život počinje s cijelom knjižnicom zavodljivih slika pohranjenih u svojem pamćenju. Zlo je svakako u neposrednoj blizini.
Kršćani možda još uvijek imaju stare slike pohranjene u svojim umovima, ali budući da su doživjeli preobražavajuće iskustvo s Isusom, oni također znaju da o nekim od tih slika ne treba razmišljati i zbog njihovih razornih posljedica.
Zbog svog obraćenja kršćani žele činiti dobro. Ali, opet, zlo je neposrednoj blizini i izaziva tijelo a da osoba i ne razmišlja o tome.
Možemo zahvaliti Bogu što je i On u neposrednoj blizini, što možemo zazvati Njegovu pomoć i zatražiti snagu (i oprost kada nam treba). Kršćanski život je život rasta i razvoja tijekom kojeg stječemo sve veći osjećaj svetosti Božjeg zakona i sve veći osjećaj vlastite slabosti i potrebe za Kristom i Njegovom pravednošću. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)