“Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu — kao svoje duhovno bogoštovlje.” (Rimljanima 12,1)
Ivan se odvojio od prijatelja i udobnog života. Jednostavnost njegovog odijevanja, odjeća satkana od devine dlake, bila je stalni prijekor pretjerivanju i razmetanju židovskih svećenika i naroda općenito. Njegova prehrana… bila je prijekor popuštanju apetitu i proždrljivosti koja je svuda prevladavala. … Oni koji trebaju pripremiti put Kristovom drugom dolasku, prikazani su vjernim Ilijom, kao što je Ivan došao u duhu Ilijinom da pripremi put Kristovom prvom dolasku. … Umjerenost u svemu treba biti povezana s pozivom da se Božji narod odvrati od idolopoklonstva, žderanja i pretjerivanja u odijevanju i drugim stvarima.
Samoodricanje, poniznost i umjerenost koja se zahtijeva od pravednika koje Bog posebno vodi i blagoslivlja, treba iznijeti narodu kao suprotnost razuzdanosti i navikama koje uništavaju zdravlje ljudi koji žive u ovo izopačeno doba. … Nigdje nije moguće naći tako veliki razlog za tjelesno i moralno propadanje kao u odbijanju ovog važnog predmeta. Oni koji popuštaju apetitu i strastima i zatvaraju oči pred svjetlom iz straha da će vidjeti grešna uživanja kojih se nisu voljni odreći, krivi su pred Bogom. Tko se god okrene od svjetla u jednom slučaju, otvrdnut će svoje srce i zanemariti svjetlo u drugom. … Naše tijelo ne pripada nama. Bog traži da vodimo brigu o toj nastambi. On ju je dao nama zato da prikažemo svoja tjelesa kao živu žrtvu, svetu i prihvatljivu. (Ellen G. White, Borba i hrabrost)