“Preporučujem vam našu sestru Febu, službenicu Crkve u Kenhreji: lijepo je primite u Gospodinu, kako dolikuje svetima, i pomozite joj u svemu što od vas ustreba.” (Rimljanima 16,1.2)
Ovo je zanimljiv prijevod Rimljanima 1,16 jer jedna važna riječ u ovom retku nije u izvornom grčkom tekstu. Riječ “službenica” ne postoji već je dodana. Stvarna riječ je “diakonos” koju neki prijevodi točno prevode kao “sluga”, na primjer u Poslanici Filipljanima 1,1. U izvornom grčkom tekstu ova riječ je u muškom rodu.
Ali kao što i pretpostavljate, u dobu kada se žučno raspravlja o ulozi žene u crkvi, i ovom retku je posvećena pozornost. Je li sestra Feba bila “sluga” ili “đakonica”? Drugim riječima je li ona imala službenu dužnost ili je bila sluga u općem smislu prema kojem su svi kršćani sluge?
Ovaj problem je nemoguće riješiti samo na temelju ovog retka premda neki tvrde kako riječi “Crkve u Kenhreji” upućuju na to da je ona imala službenu, đakonsku, dužnost u crkvi.
Ono što mene danas oduševljava u ovom retku jest što Pavao u svojim pozdravima prvo spominje Febu. Ovo prvenstvo vjerojatno znači da je ona nosila Pavlovu poslanicu članovima crkve u Rimu. Novi zavjet oslikava žene koje imaju utjecajnu ulogu u prvoj kršćanskoj Crkvi. Nije samo Feba donijela Pavlovu dragocjenu poslanicu u Rim, već je ona i “sama pomogla mnogima” uključujući i Pavla (Rimljanima 16,2).
Marija Magdalena je čula Kristovo proročanstvo o budućoj smrti dok su svi učenici bili zaslijepljeni svojim predrasudama. Zato Ga je ona i pomazala za smrt.
Žene su bile te koje su stajale pokraj Krista na križu dok je većina učenika nestala. Isto tako su žene postale prve vjesnice Radosne vijesti o Kristovom uskrsnuću.
Bog je upotrebljavao i muškarce i žene tijekom cijele povijesti Crkve. Bog i danas poziva muškarce i žene u službu. Tako je Feba, “službenica” ili “sluga”, bila samo jedna u dugom nizu žena koje će do kraja vremena mnogo učiniti za Boga. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)