„I začujem žrtvenik kako govori: “Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!“ (Otkrivenje16,7)
Ovaj tekst opisuje opću, razornu katastrofu u oblasti čovjekove prirodne okoline. Vode u oceanima, u morima i priobalju pretvaraju se u nešto slično krvi koja uništava i ubija život u morima. Zla u Otkrivanju 16. poglavlju predstavljaju ispunjenje obećanja u Otkrivenju 11,18 da će Bog “uništiti one koji kvare zemlju”.
Zemlja pripada Gospodu (Psalam 24,1), pa oni koji je zloupotrebljavaju, svjesno ili nesvjesno, upućuju izazov Gospodnjoj vladavini. Bog nas je postavio da živimo na planetu koji je pažljivo prilagođen našim potrebama i našoj udobnosti. Kada se zloupotrebljavamo djela Njegovog stvaranja prizivamo na sebe Njegove sudove. Primjer za to je sadašnje stanje u prirodi na cijelom planetu.
Ljudski rod pustoši oceane. U 19. stoljeću bakalara je bilo tako mnogo u priobalju na sjeveru Sjedinjenih Država da su europski posjetitelji govorili da je dovoljno spustiti korpu u vodu i uhvatiti ih. “Kada se uzme u obzir današnji način ribolova”, pisao je 1883. godine poznati biolog T.H. Huxley “jednog broja morskih riba, kao što je, na primjer, bakalar, biti će ga u neiscrpnim količinama”. Danas je obilje o kome govori Huxley skoro na izmaku. Ukoliko se nešto brzo ne promijeni, upozorava biolog Daniel Pauly, sljedećem naraštaju neće ostati ništa drugo osim “juhe od planktona”.
Dvadeset osam posto ribolovnih područja u svijetu blizu su iscrpljenosti ili su već iscrpljeni, dok se sljedećih 47 posto nalazi na granici održavanja. Vode Nove Engleske i Newfoundlanda su po nekim mjerilima među najugroženijima u svijetu. Jedan tim s univerziteta Britanske Kolumbije, predvođen biologom Paulyem, zaključio je da će mnoge velike vrste nestati iz regije Sjevernog Atlantika u razdoblju od nekoliko sljedećih desetljeća. Ljudski rod kao da baca neku vrstu vodene neutronske bombe, ostavljajući vodene prostore netaknutima, ali ubijajući sve njegove stanovnike.
U međuvremenu, zahtjevi za ribom se nastavljaju množiti. Stanovništvo se umnožava, a sve viši životni standard stvara neravnotežu u proizvodnji hrane povećanjem potrošnje mesa u prehrani. Potrošnja ribe se udvostručila između 1973. i 1997. godine. Količina ulovljene ribe će se povećati za polovinu da bi održala korak s potražnja. Najveći zahtjevi potječu iz azijskih nacija, od čijih se građana ne može očekivati uzimanje manje proteina od građana koji žive na Zapadu.
Bog je u svojoj milosti, tako stvorio Zemlju da sama sebe čisti i sama sebe obnavlja. Međutim, mnoštvo zloupotreba iz prošlosti i sadašnjosti prouzročilo je sadašnje katastrofalno stanje. Ovaj život nikome ne nudi besplatan ručak. Ono što sijemo na kraju ćemo i požeti.
Gospode, nauči nas da budemo vjerni pristavi u svom odnosu prema Zemlji. Želimo svojim postupcima izraziti priznanje da Zemlja pripada Tebi, a ne nama. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)