“Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka: ‘Gdje si?’ reče mu. On odgovori: ‘Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih.”(Postanak 3,8-10)
Sve nevolje s kojima se svijet danas suočava mogu se pripisati činjenici da čovjek nije prav pred Bogom. Sva naša nezadovoljstva i sva naša razočaranja počivaju na svijesti da smo poremetili svoj odnos sa Stvoriteljem.
Glad i žeđ za pravednošću u krajnjem su isto što i želja da se oslobodimo grijeha u svim njegovim oblicima. Prema tome, glad i žeđ su čežnja da budemo pravi pred Bogom.
D. Martyn Lloyd-Jones nam pomaže da to shvatimo kada piše: “Čovjek koji je gladan i žedan pravednosti je čovjek koji vidi da su ga grijeh i pobuna rastavili od Boga i koji želi ponovno uspostaviti taj stari odnos, prvotni odnos pravednosti pred licem Božjim. Naši praroditelji su bili pravi pred Bogom. Oni su boravili i hodili s Njime. To je odnos koji takav čovjek želi.”
Biti gladan i žedan pravednosti znači željeti da se oslobodiš sile grijeha u svom svakodnevnom životu, sile koja te zarobljava lošim navikama i neodgovarajućim odnosima.
Međutim, biti gladan i žedan pravednosti znači još mnogo više od toga. To je želja da budeš slobodan i od same želje da griješiš. Čak se i kršćanin mora boriti protiv strašne činjenice da i dalje želi griješiti iako je shvatio svu strahotu grijeha.
Na dugu stazu, biti gladan i žedan pravednosti je želja da se oslobodiš sebičnosti i samodovoljnosti u svim njenim oblicima. Sebičnost nas same i one oko nas čini nesretnima.
Gospode, pomozi nam danas da budemo gladni i žedni onoga što nam je najpotrebnije, onoga što će nas stvarno nasititi! (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)