“Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet. Sin, koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti, koji svemir uzdržava svojom silnom riječi, sjede, pošto je ostvario očišćenje grijeha, s desne strane Veličanstva u nebu.” (Hebrejima 1,1-3)

U osamnaestom stoljeću se pojavio otpad od kršćanstva, koji je dobio ime deizam. Deizam je religija utemeljena na razumu umjesto na božanskom otkrivenju. Velikim je dijelom nastao kao posljedica razvitka moderne znanosti.

Zakon gravitacije, koji je formulirao Isaac Newton, omogućio je razmah deizma. Deisti su cijeli svemir počeli  promatrati kao veliki mehanizam koji sam sebe pokreće, koji djeluje prema prirodnim zakonima. Naravno, i dalje im je bio potreban Bog kao Stvoritelj mehanizma prirode i kao Zakonodavac koji je proglasio prirodne zakone. Međutim, deistima se činilo da se kozmički mehanizam, kad je jednom bio stavljen u pokret, nastavio kretati sasvim dobro i bez daljnjeg božanskog uplitanja. I tako se njihov Bog više nije miješao u poslove Zemlje i njenih stanovnika. Nakon
stvaranja otišao je na godišnji odmor, da se tako izrazimo, i prepustio čovječanstvo samo sebi. Stoga su deisti odbacivali čuda, nadnaravna otkrivenja i ostale prodore božanske sile u poslove ljudi.

Propovijed na Gori moćno ustaje protiv svih takvih teorija. Ne samo da Isus predstavlja veliko božansko miješanje u zemaljske poslove svojim utjelovljenjem, već je prema tekstu u Poslanici Hebrejima sam Bog ne samo Stvoritelj već i Održavatelj svega što se vidi i što se ne vidi. Ellen G. White podržava učenje Poslanice Hebrejima i Evanđelja po Mateju 5,45: “Zemlja iz godine u godinu rađa obiljem i nastavlja svoj put oko Sunca, ali to ne čini silom koja se nalazi u njoj samoj. Božja ruka upravlja planetima i održava ih na njihovim točno utvrđenim stazama u svemiru. Njegovom se
silom redovno smjenjuju ljeto i zima, sjetva i žetva, dan i noć. Njegovom riječju buja bilje… Svaki dobri dar koji imamo, svaka sunčeva zraka, svaki pljusak kiše, svaki zalogaj hrane, svaki trenutak života, sve je to dar ljubavi.” (Misli s Gore blagoslova, str. 95.96)

Zahvalimo Bogu što daje sunce i kišu – dobrima i zlima. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)