„Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj. Ako niste bili vjerni u lažnom bogatstvu, tko će vam povjeriti pravo.“ (Luka 16, 10.11)
Priča se da je neki farmer radosno obavijestio svoju ženu i kćerku da je njihova krava donijela na svijet dva teleta, jedno crno, a drugo bijelo. Rekao je da je toliko zahvalan Bogu da mu je odlučio posvetiti jedno od ta dva teleta. „Hranit ćemo ih zajedno i kad odrastu, prodat ćemo ih. Dobitak od jednoga zadržat ćemo za sebe, a dobitak od drugoga dat ćemo za Božje djelo!“
„Koje će tele pripasti Bogu?“ – upitala je žena.
„Nema potrebe da to sada odlučujemo. Hranit ćemo ih zajedno i prodati istodobno.“ – odgovorio je farmer.
Nakon nekoliko mjeseci farmer se vratio kući tužan i razočaran. Kad ga je žena upitala što se dogodilo, kazao je da je uginulo Gospodnje tele.
„Ali, kako znaš da je uginulo Gospodnje tele kada nisi odredio koje kome pripada?“ – začudila se žena.
„O, da, odredio sam to prije nekog vremena. Bijelo je bilo Gospodnje i upravo je ono uginulo!“
Možda ćete se nasmiješiti kada čujete ovu jednostavnu priču. Ali, nemojte se preširoko smijati, jer ćete se možda smijati sebi. Za mnoge od nas, uvijek prvo ugine upravo Gospodnje tele. Kad se pojave teškoće, prvo štedimo na darovima koje dajemo Gospodu. Gospodnje se tele uvijek prvo žrtvuje.
Zašto? Zato što se još borimo s bogatstvom. Mi se još borimo sa svojom vjernošću. Naš način davanja vrlo glasno govori što nam je u životu važno, a što manje važno. Moramo se stoga stalno podsjećati da ne možemo služiti i Bogu i bogatstvu. Moramo svoje prioritete na materijalnom području dovesti u red. To neće biti teško kada svoje srce predamo pravom božanstvu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)