“A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu.” (Rimljanima 15,5 – DF)
Pavlov dokaz u Rimljanima 15 je zanimljiv. Prvo, on u prvom i drugom retku citira biblijski redak kao dokaz za svoju misao. Onda, nakon što je u četvrtom retku objasnio zašto je citirao ovaj redak, on se u petom retku moli za svoje čitatelje.
Zamijetite redoslijed: (1) opomena, (2) biblijska potpora i (3) molitva. Ovo je model koji treba zapamtiti u našem vlastitom postupanju prema ljudima. Apostol je bio čovjek molitve, i ta se činjenica očituje u svim njegovim spisima. On u molitvi u današnjem retku traži od Boga, izvora sveg strpljenja i ohrabrenja, da blagoslovi Rimljane duhom međusobne sloge dok slijede Krista.
Pretpostavljam da je on dodao dio o Bogu koji je strpljiv i tješi zato što su Rimljani trebali upravo ove osobine u svom zajedničkom životu. Ne znam kako je s vama, ali ja se lako obeshrabrim kada trebam surađivati s nekim “tvrdoglavcima” u crkvi. (Molim vas primijetite da su “tvrdoglavci” uvijek neki drugi.) Kako mogu tako sporo shvaćati? Zašto ne vide “istinu” o kojoj im govorim?
Ukratko, potrebno mi je sve strpljenje i ustrajnost koje imam za život i rad s ovakvim ljudima. Naravno, u svojim posvećenim trenutcima i ja shvaćam da oni također trebaju strpljenje i ustrajnost od Boga za rad sa mnom. (Ali doista ne znam zašto jer sam ja uvijek u pravu.)
Pavao se nada da će crkva živjeti “složno”. Neki prijevodi ovu riječ “složni” prevode s “jedinstveni”. Ali misao koju Pavao izražava u kontekstu Rimljanima 14. i 15. poglavlja bliža je značenju riječi sloga, a ne jedinstvo. Donald Grey Barnhouse to ovako kaže: “Premda Bog želi da budemo braća, on ne želi da mi budemo jednojajčani blizanci.”
Pavao se u svojim spisima usredotočuje na različitost u crkvi. Tako premda su kršćani jedno tijelo, oni predstavljaju različite sposobnosti. Pavao isto tako u Rimljanima 14 i 15 ne pokušava raščlanjivati mišljenja jakih ili slabih, već ih navesti da se međusobno poštuju tako da mogu skladno živjeti. Ovo je još uvijek Božji ideal za crkvu. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)