„Kad Jaganjac otvori četvrti pečat, začujem glas četvrtoga bića gdje govori: Dođi! Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je ‘Smrt’ i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim.“ (Otkrivenje 6,7.8)

Ovaj je pečat treći u nizu sve težih katastrofa. Dok je jezik jednostavan u govoru o ratovima, gladi i bolestima, dalji opisi izražavaju sve dublje duhovno opadanje onih koji odbacuju Evanđelje. Odbacivanje Evanđelja slično je odbacivanju svjetlosti i vlage u biljnom svetu. Bez vode i svjetlosti ništa ne može rasti.

Jedan se moj prijatelj prije nekog vremena prihvatio teškog posla – obnoviti štale u obiteljskom dvorištu. Odlučio je radove započeti u najstarijem djelu štale. Prostorije su bile zapuštene i obnavljanje je bilo neophodno. Jedan se zid skoro srušio, na sve strane je visjela paučina, a poda skoro da i nije bilo. Cijeli prostor bio je prepun smeća raznih vrsta, tako da se s oklijevanjem prihvatio čišćenja jer bi tek poslije toga mogao započeti prave radove.

Prvi posao, dakle, bio je ukloniti nakupljeno smeće i oboriti navaljeni zid da se ne bi sam od sebe srušio. Kada je to učinio, Jim je morao odlučiti hoće li ukloniti i ostatke postojećeg poda ili će jednostavno zidati na njemu. Konačno je počeo kidati daske s poda, već skoro potpuno trule nakon desetljeća nebrige.

Uklanjanje trulog poda omogućilo je pogled na tlo ispod štale. Jim je bio iznenađen potpunim odsustvom života ispod nekadašnjeg poda. Zemlja ispod dasaka pretvorila se u finu prašinu. Pošto je godinama nije obasjala nikakva svjetlost niti je dolazila u dodir s vlagom, u toj zemlji nije bilo nikakvog života. Jedini živi stvorovi bile su neke bube gadnog izgleda koje su provodile život puzeći kroz prašinu.

I naš će duhovni život brzo početi opadati ukoliko ne bude napajan vodom Riječi i svjetlošću Božje ljubavi. Konačni rezultat zanemarivanja duhovnosti je život pun „buba“ koje puze kroz suhu pustinju obeshrabrenja. Međutim, duhovno možemo rasti ukoliko se otvorimo Bogu i Njegovoj riječi. Duhovno obnovljenje znači uklanjanje trulog poda grijeha, koji nas odvaja od Boga, i obaranje zida nepovjerenja i odvajanja koji sprečava Sunce da nas ne obasja. Onaj koji je ni iz čega stvorio svijet može unijeti život i u tu beživotnu pustinju.

Gospode, molim Te, pomozi mi da prihvatim svjetlost Tvoje prisutnosti. Ukloni duhovne prepreke iz mog života i ispuni me svojom osvježavajućom Riječi. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)