“Hodimo pristojno kao po danu; ne u razuzdanim gozbama i pijankama, ne u bludnosti i raspuštenosti, ne u svadi i zavisti, nego se obucite u Gospodina Isusa Krista.” (Rimljanima 13,13.14)
Pavao je ovaj redak mogao i jutros napisati. Rasprostranjenost grijeha u svijetu se nije promijenila. Promijenili su se ljudi. Isti grijesi, a čine ih različiti ljudi.
Naravno, ja tako nešto ne činim, razmišljate vi kao pobožni kršćanin. Možda je to i istina. Je li doista tako? Razmislite o tome. Znamo mnogo ljudi koji ne bi sudjelovali u orgijama, pijankama i ne zavide.
Nikako! Oni ni ne pomišljaju na ovakve grijehe. Oni su čisti i spremni za Isusov dolazak. Samo ih pitajte i oni vam mogu reći kako su dobri. Naravno, oni tako nešto nikada ne bi učinili. Oni ih samo gledaju na televiziji u svojim domovima.
“Da, ja sam čist”, kažu oni. “Ja to ne činim. Ja se posredno uzbuđujem i to nazivam zabavom.” Ali kakva je to kultura koja ubojstva, mučenja, nastranost, nevjeru i izgubljene ljude u sapunicama naziva zabavom? Samo bolesno društvo, svijet koji treba Kristov povratak da očisti nered.
Pavao upozorava da se mi “dobri” članovi crkve moramo. probuditi. Moramo odstraniti bolest koju nazivamo zabavom i obučemo oklop spasenja. Jedan od najozbiljnijih problema suvremenog kršćanstva jest što je đavao doista osvojio naše domove i hipnotizirao nas jeftinim, brutalnim i bezvrijednim.
Mi se danas trebamo opredijeliti za promjenu pomoću Božje milosti. Trebamo se opredijeliti za intelektualno, moralno i duhovno zdravlje. Mi trebamo skinuti smeće ovoga svijeta i obući se u Krista.
“Probudite se”, viče Pavao, “jer je sada naše spasenje bliže nego kad smo prigrlili vjeru Ne živite u tami. Odrecite se svojih zlih djela. Odstranite ih kao prljavu odjeću. Obucite se u odjeću doličnog života kao i oni koji žive u svjetlu.” (Rimljanima 13,11.12)
Pomozi nam danas, naš Bože, da zamijenimo glib grijeha za stol na Tvojoj gozbi. Amen. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)