“Stoga: Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra.” (Rimljanima 7,12)

Zakon je sam po sebi dobar, ali nije dobar za svakoga i u svim okolnostima. Svakako da je Hebrejima Kristovog doba okrenuo svoju mračnu stranu. Kako to?

Možda ćemo najbolje riješiti ovo pitanje ako razmotrimo izraelsku povijest. Bog je svoj zakon objavio Mojsiju, koji ga je onda prenio Izraelcima. Međutim, tijekom prvih godina svoje povijesti Izraelci nisu obraćali dovoljno pažnje na smjernice koje im je Bog dao u zakonu. Žrtve su prinosili kao i neznabošci, povodili su se za običajima okolnih naroda ili su jednostavno zanemarivali Božje naredbe.

Bog im je stoga slao proroka za prorokom kako bi ih opomenuo i vratio pod svoje okrilje. Međutim, pretežna većina Izraelaca je obraćala malo pozornosti na opomene proroka. Posljedica je bila babilonsko sužanjstvo, koje je potrajalo oko 70 godina. Kad su se vratili iz Babilona, predvođeni svojim vjerskim starješinama, Izraelci su odlučili da više ne ponavljaju stare pogreške, da se drže zakona i ne miješaju s neznabožačkim narodima. I što se dogodilo? Uspjeli su otići u drugu krajnost. Pod vodstvom farizeja i sličnih skupina učinili su da zakon postane sam sebi svrhom, da postane zid koji ih razdvaja od svih ostalih naroda.

Pretvorili su se u fanatične legaliste. Religija im je postala beskrajni niz obreda i ceremonija. Zakon je zauzeo središnje mjesto u njihovom životu. Nisu uspjeli shvatiti da je zakon dobar jedino kada njegova duhovna narav dobije prevagu nad formalnom. I opet su trebali poslušati glas proroka. Došao im je Mihej koji je objavio da Bog nije zadovoljan samo formalnim poštovanjem obrednog sustava. Njemu su potrebni pravi bogomoljci koji “čine pravicu”, “milosrđe ljube” i “hode smjerno” sa svojim Bogom (Mihej 6,8).

Danas je i nama potrebna uravnoteženost u duhovnom životu. Trebamo slušati i zakon i proroke. Zakon trebamo držati u onom duhu u kojemu Bog želi da ga poštujemo. I tek će tada zakon postati dobar za svakoga, dobar na svakom mjestu i u svako vrijeme. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)