„Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac! I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!“ (Otkrivenje 21,22.23)
Kako će to biti kada se u Svetom gradu budemo sreli s Isusom, s Janjetom? Kakve će se misli rojiti u našoj glavi? Što ćemo osjećati? Pretpostavljam, ukoliko smo stvorili pravu sliku onoga što je Isus učinio za nas, iz naših će srca poteći prava rijeka zahvalnosti i ona će biti sve snažnija što se vječnost bude dalje odvijala. Mi tek sada počinjemo osjećati tu zahvalnost, ali bi bilo dobro i izraziti je.
Zamislite da jednog vrelog srpanjskog dana trebate raditi na polju od jutra do mraka neki teški posao. Znam da ne možete izdržati takav posao po takvom danu, pa se javljam zamijeniti vas. Vi ostajete u kući i cijelog dana mislite o onome što ja proživljavam: vrelo sunce, muhe, teški posao, umorni mišići, modrice, rane, želja za makar na trenutak negdje sjesti i odmoriti se u hladu. Kada se vratim, pričam vam kako je prošao dan, a vi kažete: „Znam, hvala ti, prijatelju na svemu što si učinio za mene!“ Ali, znate li zaista kako je to bilo – kako su se trenuci mučno vukli, kako je svaki korak bo mučenje za moje noge?
Pretpostavimo sada kako ste, umjesto odlaska u kuću, proveli taj dan zajedno sa mnom. Promatrali ste me kako radim 14 sati, gledali ste me kako se saginjem, jedva se krećući, vidjeli ste moje ruke pune žuljeva, moje lice crveno od vrelog sunca. Vidjeli ste me kako se spotičem, kako se znojim, kako tražim pomoć od nekoga. Da ste to učinili, onda biste stvarno počeli shvaćati. Ne biste osjećali istu tjelesnu bol, ali biste bolje shvatili što sam podnio radi vas, a ono što sam učinio bi ostalo nezaboravno sve do kraja vašeg života.
Tako je isto i s raspećem. Kada razmišljamo o tome, možda zamišljamo Krista kako trpi bičevanje. Koliko puta? Jednom? Dva puta? Čime? Da li zamišljate kako Njegova koža puca? Imate li ikakvog pojma kako to izgleda? Da li trnova kruna udobno stoji na Kristovoj glavi kao neki lovorov vijenac, ili je utisnuta duboko u Njegovo čelo, čineći da potoci krvi poteku niz Njegovo lice i tijelo? Što reći o drugim zlostavljanjima koja je podnio? Biblija otkriva da Ga je bilo teško prepoznati (Izaija 52,14).
Sve ovo je proživljavao pošto su ga Njegovi jedini prijatelji izdali i ostavili. Pjesma kaže: „Oči Njegove promatraše mnoštvo toga dana, ali je, ipak, gledao unaprijed. Dok je visio na križu, mene je imao na umu.“ Kada je toga dana umro, Isus je umro za mene. Kada jednom ti i ja budemo to stvarno shvatili, to će postati temelj naše vječne zahvalnosti.
Gospode, gledamo u budućnost u kojoj ćemo Te vidjeti licem u lice. Do tada svakoga dan izražavamo svoju zahvalnost za sve što si učinio za nas. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)