„Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!“ (Luka 22,42)
Moj četrnaestogodišnji sin je već dugo želio kupiti motocikl. Pokušavao sam ga odvratiti, ali bez uspjeha. Na kraju sam pristao uz uvjet da to bude dobar motocikl. Znao sam da su dobri motocikli dosta skupi i nadao se da će ga to bar malo usporiti u procesu prikupljanja sredstava. Međutim, nakon nekoliko dana sin se vratio kući radostan, javljajući da je našao doista jeftin motocikl. Otišli smo ga pogledati.
Da otvoreno kažem, bio je to pravi krš, ne samo ružan već i gotovo neupotrebljiv. Svoje sam mišljenje izrazio vrlo jasno: Ne treba trošiti novac na smeće!
Ali, sin je bio uporan. Tata, pusti me da ga kupim; to je upravo ono što želim!
Konačno sam popustio. Kako je samo uzbuđen bio moj sin! Prvoga je dana jurio i tutnjao kroz sve okolne ulice. Ali, prvi je dan bio i posljednji. Motocikl je zašutio da se više nikada ne oglasi. Novac je bio nepovratno izgubljen.
Mi se možemo smiješiti ovakvim djetinjastim željama. Samo, nemojte se smijati preglasno. Zar se i vi niste molili Bogu da vam da ovo ili ono, da biste tek mnogo kasnije otkrili kako vam to što ste tako očajnički željeli nije donijelo sreću? Ja jesam. I vrlo sam zadovoljan što mi Bog nije uslišio sve takve molitve.
Možda bih vas trebao upitati zar nam Bog doista nije uslišio takve molitve? Možda jeste, samo na svoj način. Mnogo je puta negativan odgovor najbolji odgovor koji se može dobiti.
Sjetite se Isusove molitve u Getsemaniji da ne pije gorku čašu križa. Božji je odgovor bio niječan. Isus ga je prihvatio i otišao na Golgotu za mene i za tebe. Umro je za nas tako da možemo imati vječni život.
Hvala Bogu na neuslišenim molitvama. U svojoj mudrosti Bog nam uvijek daje ono što nam je nužno, a ne ono što tražimo. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)