„Sam sebe pokaži uzorom dobra vladanja! U nauci pokaži cjelovitost, dostojanstvo, zdravu i besprijekornu riječ, da se posrami svaki protivnik jer ne može o nama što zlo reći.“ (Titu 2,7.8)
Zdrav kršćanin koji raste nikada neće biti samo pasivni primatelj među svojim bližnjima. On mora davati u istoj mjeri u kojoj prima. Naše vrline umnožavaju se vježbanjem. Kršćansko društvo osigurat će nam čist zrak za disanje, ali prilikom disanja moramo biti aktivni. Kada budemo obavljali svoje kršćansko djelo, kada onima kojima je to potrebno budemo dijelili svoju sućut, ohrabrenje i savjete, kada budemo vladali sobom i pokazivali ljubav, strpljenje i suzdržljivost, tako potrebne u kršćanskom radu, u nama samima jačat će vjera, poslušnost, nada i ljubav prema Bogu. Bitno je za duhovne mišiće i snagu da duša bude izložena naporu. Djelo se mora obavljati ulaganjem duhovne aktivnosti, korištenjem prilika da se čini dobro. Što je netko vjerniji u obavljanju svojih kršćanskih dužnosti, to će njegovo zdravlje biti bolje.
Slabošću i kolebljivošću nikada nećemo pribaviti poštovanje svojoj kršćanskoj vjeri. Ne možemo dosegnuti ljude tamo gdje jesu niti ih možemo uzdignuti ukoliko se u njima ne razvije bar nešto povjerenja u našu iskrenost i pobožnost. Nikada ih nećemo dosegnuti ukoliko siđemo s temelja istine i reforme; to ćemo uspjeti samo ako ih podignemo na temelje koje nam je osigurala Božja riječ. Kada ljudi koji se protive našoj vjeri vide da ste vi koji je ispovijedate ozbiljni, postojani i nepokvareni u svakom trenutku i u svim okolnostima, da ste povezani s Kristom, živim Trsom, da ste nepokolebljivi pobornici istine i reforme, tada doista odražavate Kristov duh i karakter. U svojim poslovnim aktivnostima, u druženju s vjernima i nevjernima, u crkvi, u domu, na svakom mjestu, vi ćete pokazivati utjecaj Spasiteljeve ljubavi, što će snažno djelovati i na vjernike.
Umna sposobnost, talenti i novac nisu bitni u širenju takvog utjecaja, već je bitno da nastavate u Kristu i da On nastava u vama jer ćete tada roditi rod pravednosti. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)