“Jao, jer velik je dan ovaj, sličan mu nè bî! Vrijeme je nevolje za Jakova, al’ će se izbaviti iz nje.” (Jeremija 30,7)
Jakov je naučio da je Bog milostiv i prepustio se Njegovoj milosti. Istaknuo je svoje pokajanje za grijeh i molio za izbavljenje. Kritičko preispitivanje njegovog života natjeralo ga je u očaj, ali on se čvrsto držao Anđela i gorljivim, molećivim uzvicima ponavljao svoju molbu dok nije nadvladao.
Takvo će biti iskustvo Božjeg naroda u posljednjoj bici sa silama zla. Bog će ispitati njihovu vjeru, njihovu ustrajnost i njihovo povjerenje u Njegovu silu da ih izbavi. Sotona će ih nastojati prestrašiti mislima da je njihov slučaj beznadan, da su njihovi grijesi preveliki da bi im bilo oprošteno. Oni će biti duboko svjesni svojih nedostataka i dok budu promatrali svoj život, njihova će nada tonuti. Međutim, prisjećajući se veličine Božje milosti i vlastitog iskrenog pokajanja, oni će tražiti obećanja što ih je On dao preko Krista bespomoćnim, pokajničkim grešnicima. Njihova vjera neće popustiti, premda neće odmah primiti odgovor na svoje molitve. Uhvatit će se za Božju snagu kao što se Jakov držao Anđela, i riječi će njihove duše biti: ‘Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.’ (Ellen G. White, Borba i hrabrost)